Već desetu godinu zaredom prosinac donosi probrane filmove koji na različite načine propituju suvremeno društvo. Deseti Human Rights Film Festival (HRFF) održat će se od 08. do 14. prosinca u kinu Europa i Dokukinu KIC u Zagrebu te potom od 12. do 16. prosinca u Art-kinu Croatia u Rijeci. Human Rights Film Festival realiziran je u organizaciji Multimedijalnog instituta i Udruženja za razvoj kulture „URK", a program u Rijeci dodatno u suradnji s udrugom Filmaktiv.

Glavni filmski program uključuje niz dugometražnih igranih i dokumentarnih filmova najnovije svjetske produkcije, a programska sekcija Romi: na rubu u srcu Europe donosi pak nekoliko igranih i dokumentarnih filmova koji se direktno bave pitanjima Roma i njihove marginalizacije u današnjem društvu.

U glavnom igranom programu među ostalim naslovima bit će prikazan film Pokoravanje (Compliance); riječ je o drugom dugometražnom filmu američkog redatelja Craiga Zobela poznatom po uspješnom prvijencu Great World of Sound. Radnja je smještena u restoran brze hrane u kojem menadžerica Sandra prima telefonski poziv od osobe koja se predstavlja kao policajac i optužuje jednu zaposlenicu za krađu. Slijepo prateći telefonske upute osobe koja predstavlja službeni autoritet, Sandra pokreće vlastitu istragu u kojoj vrlo brzo prelazi granice morala. Film je baziran na sličnom incidentu u restoranu McDonald's 2004. koji je potom nastavljen nizom od 70-ak sličnih prijevara diljem SAD-a.

Film Call Girl je debitantski film švedskog autora Mikaela Marcimaina, politički triler temeljen na velikom prostitucijskom skandalu koji je 70-ih godina prošlog stoljeća prijetio rušenjem švedske vlade. Marcimain vješto naglašava okrutnu ironiju tadašnjih društveno-politčkih prilika - dok se s jedne strane deklarativno promoviralo žensku emancipaciju, s druge je strane država htjela dekriminalizirati incest i zataškavala je seksualnu eksploataciju maloljetnih djevojaka. Call Girl je na međunarodnom festivalu u Torontu osvojio nagradu kritike FIPRESCI.

Dokumentarac Jaurès uradak je francuskog redatelja i scenarista Vincenta Dieutrea u kojem je on kroz jednu godinu snimao pogled s prozora svojeg ljubavnika Simona, preko puta pariške metro stanice Jaurès. Vrijeme prolazi, ljubavna veza završava, a Vincent se vraća snimkama, montira ih i potom u njima traži naznake ljubavi kao i razloge njena nestajanja. Dieutre poziva glumicu Evu Truffaut da uz snimke diskutiraju o prirodi ljubavi. Film je nagrađen na festivalu u Berlinu posebnim priznanjem u kategoriji Caligari te nagradom Teddy.

Tonia i njena djeca novi je dokumentarac Marcela Lozinskog, poljskog autora, koji je uz Krzysztofa Kieślowskog, bio jedan od ključnih autora svoje generacije, najpoznatiji po dokumentarcima snimanim u komunističkoj Poljskoj koji se danas smatraju klasicima tog perioda. U spomenutom filmu koji će biti prikazan na HRFF-u, Lozinski prati dvoje odraslih ljudi, brata i sestru čija je sudbina obilježena ideološkim odabirima njihovih roditelja. Naime, njihova je majka 1949. uhićena jer je kao komunistica navodno bila američki špijun, a oni su poslani u dječje domove. Ovaj film donosi njihova intimna iskustva i pokušaj da razumiju i prihvate majčine odluke. Sudbina glavne junakinje filma podsjeća na sudbinu Dragice Srzentić u Žilnikovom filmu Jedna žena, jedan vek kojeg smo na HRFF-u prikazali prošle godine.

Svojem najznačajnijem filmskom uratku, devetosatnom dokumentarcu Shoah koji je snimao 12 godina, redatelj Claude Lanzmann promjenio je način na koji je svijet promatrao Holokaust. No, veliki dio materijala Lanzmann je izostavio, uključujući kompletan intervju s Janom Karskim, vođom poljskog pokreta otpora koji je putovao u Washington kako bi informirao tadašnjeg predsjednika SAD-a Roosevelta o započetom genocidu kojem je svjedočio. Izvještaj Karskog (Le rapport Karski) je dokumentarac sačinjen od spomenutog intervja koji je Lanzmann snimio 1978. Ove je godine Barack Obama posthumno Jana Karskog odlikovao najvišim civilnim američkim ordenom, Predsjedničkom medaljom za slobodu.

Povodom hrvatskog predsjedavanja inicijativom Dekada Roma program Romi: na rubu u srcu Europe donosi sedam igranih i dokumentarnih filmova te diskusijski i muzički program. Jedan od njih je Naša škola (Our School) redateljice Mone Nicoare. Ovaj dokumentarac prati priče troje romske djece iz malog mjesta u Transilvaniji koji sudjeluju u projektu desegregacije škola, boreći se protiv nejednakosti, tradicije i fanatizma s humorom i optimizmom. No, početni optimizam kod djece brzo splasne, jer se suočavaju s problemima pri praćenju nastave i gradiva u novoj, regularnoj rumunjskoj školi. Sniman u razdoblju od četiri godine, ovaj film kroz priču ove djece dokumentira niz društvenih problema - od institucionalnog rasizma, javnog obrazovanja, pa sve do svakodnevne borbe djece Roma koja ih pozicionira na margine suvremenog društva. Film Naša škola osvojio je nagradu Sterling za najbolji američki dokumentarac na festivalu Silverdocs.

Pored glavnog filmskog programa, popratni festivalski program uključuje predavanja, diskusije i koncerte, a kao i prethodnih godina, festival se realizira u suradnji sa partnerima iz brojnih drugih ljudsko-pravaških organizacija.