Johnny Rotten privukao je gomilu ljudi, kamera i fotoaparata na primanje Porina za zasluge u glazbi i to, pokazalo se, s punim pravom. Zasluge Sex Pistolsa i Public Image Limiteda za glazbu su neosporne, no medijska slika Johna Lydona u velikom je raskoraku s njegovom stvarnom osobom. 

Uletio je očekivano, bučno i veselo, kasneći pola sata i odmah otvorio pivce, no novinarski puk nije bio pretjerano raspoložen za pitanja, što je velika šteta jer je Johnny bio jako raspoložen za odgovaranje. 

Sve u svemu, genijalnost njegovog pristupa muzici mogla se lijepo iščitati u cijeloj seriji kratkih monologa, isprekidanoj povremenim tikovima iz punkerskih vremena poput veselog podrigavanja u mikrofon i buljenja očiju. 

Iza čudnovatog lika s čudnovatom frizurom zapravo stoji vrlo ozbiljna i odgovorna osoba koja svoju misiju u svijetu shvaća u potpunosti i radi sve ne bi li promijenio način razmišljanja ljudi koji mrze, lažu i varaju.

Uobičajena tužna priča o korporacijskom iskorištavanju završila nakon, kako Rotten kaže, dvadesetogodišnjeg ropstva i svoj novi album proglašava najboljim ikad, jer je prvi puta u životu imao potpunu slobodu izričaja.

Kako to izgleda uživo, provjerit ćemo sutra u Tvornici!