Rano je jutro, polako se pojavljuje sunce na horizontu zračne luke Bordeaux-Mérignac u Francuskoj. Unutra u jednoj jednostavnoj zgradi već se užurbano radi. U uskim kontejnerima od nekoliko četvornih metara dvanaest znanstvenih ekipa pripremaju svoje pokuse za današnji let.

"To je mješavina veselog iščekivanja i malo straha", kaže jedan mladi muškarac uključen u pokus. Po njemu su od glave do pete polijepljeni senzori, koji bi trebali mjeriti promjene raspodjele tekućine u njegovom tijelu. U drugom uglu u staklenkama s vodom planktonski račići čekaju da dođe red na njih.

Ovdje se u malom prostoru nalaze ljudi najrazličitijih znanstvenih smjerova, karaktera, a i starosti. Dok se kod onih koji će prvi put letjeti napetost može gotovo opipati, Johann Plank s Tehničkog sveučilišta u Münchenu ne djeluje uopće nervozno.

Ovaj 63-godišnji profesor građevinske kemije već je puno puta letio. Njega posebno zanima cement. Satima bi mogao oduševljeno pričati o kristalizacijskim procesima toga materijala, koje se puno bolje može studirati u beztežinskom stanju. U susjednoj prostoriji, u laboratoriju, biolozi pripremaju svoj pokus. Tim sa Sveučilišta u Siegenu, u koji pripada i Christoph Forreiter, kako uročnjak, biljka iz obitelji krstašica, reagira na beztežinsko stanje i magnetno polje.

Ono što sve ove ekipe povezuje jest želja za znanstvenim istraživanjima. A dodatno zanimanje pobuđuje činjenica da se ovdje istražuje u beztežinskim uvjetima.

Uzbuđenje je posebno veliko kad se u bivšem kancelarskom Airbusu, koji je preuređen u laboratorij, čuje zapovijed "pull up". Počinje parabolični let.

Motori zrakoplova rade punom snagom i dižu zrakoplov pod sve većim kutom.

Ubrzanje putnike snažno pritišće prema podu zrakoplova, iz pilotske kabine se čuje "30, ...., 40, ...", a to je kut pod kojim se zrakoplov uspinje. Nevjerojatno jasno se osjeća kako se krv u žilama slijeva u noge.

Teško izbjeći nesvjesticu

Zatim se iz pilotske kabine čuje "injection". Nekoliko sekundi prije toga je isključen pogon zrakoplova. A to je trenutak kad počinje beztežinsko stanje. Taj neobični prelazak iz ekstrema u ekstrem je veličanstven. Kao da neki divovski katapult baca zrakoplov u zrak. Znanstvenici i osobe na kojima se izvode pokusi počinju lebdjeti u prostoru. Oči i osjetilo za ravnotežu stvaraju dojmove koji su za većinu onih koji prvi put lete jednostavno previše. Ipak, jedan lijek pomaže da se izbjegne nesvjesticu.

Tim veći je respekt prema znanstvenicima koji od prve sekunde vrlo koncentrirano provode svoje pokuse i prema osobama koje to moraju proživjeti bez lijeka, jer se na njima provode pokusi, a lijek bi utjecao na rezultat pokusa. "Press! Go, go, go...!", dovikuje Jakob Kümmel osobi na kojoj izvodi svoj pokus. Ona svom snagom mora jednom nogom stiskati mjernu ploču. Tlak se registrira i istovremeno s više senzora nadziru svi nožni mišići. Kirsten Albracht sa Sportske visoke škole u Kölnu time želi doznati koje sitnice smetaju mišiće i živce u beztežinskom stanju. Jer, unatoč sofisticiranim metodama treninga i puno tjelesnih vježbi astronauti prilikom dužeg boravka u svemiru gube snagu.

"Pull out" - tim riječima se nakon nekih 22 sekunde označava kraj bestežinskog stanja.

Zatim ponovo slijedi kratka faza u kojoj se postiže gotovo dvostruka sila gravitacije, dok zrakoplov ne dosegne normalan položaj. Ukupno se leti šest serija po pet parabola.

Vremenski raspon za vrijeme serija parabola je vrlo kratak. Ako nastupe problemi, nema puno vremena za njihovo rješavanje. "Next parabola delayed for two minutes", čuje se iz zvučnika. "Mjerni instrument za zrak štrajka", kaže Jessica Koschate dok pokušava nanovo startati sustav. Ona je zamolila za kratku odgodu. Ali, vrijeme nije bilo dovoljno, senzori ne daju nikakve podatke. Ni na drugoj strani područja na kojem se izvode pokusi ne ide sve po planu. Fizičari Njemačkog centra za zračne i svemirske letove (DLR), koji već imaju iskustva sa svemirskim letovima, imaju poteškoća sa svojom peći za taljenje. Fina mehanika za stavljanje uzoraka u peć ne funkcionira.

Skupoća je stvar perspektive

Prilikom pripreme letova sve se čini da se takvi problemi svedu na minimum. Za tražena mjesta se može svatko natjecati. Ali, svi moraju dokazati svoju znanstvenu kvalitetu kao i iskustvo u sastavljanju aparature za izvođenje pokusa. "Zanimljiva istraživačka ideja nije dovoljna", kaže Ulrike Friedrich, voditeljica projekta Njemačkog centra za zračne i svemirske letove.

Jedna serija paraboličnih letova stoji oko 1,5 milijuna eura.

A letovi su tako traženi jer je to jedina mogućnost da se veći broj osoba testira u beztežinskim uvjetima, a znanstvenici imaju i mogućnost da sami provode svoje pokuse. "Jedan pokus na svemirskoj postaji ISS više puta je skuplji", kaže Ulrike Friedrich i dodaje da "sve što jednoga dana dospije do ISS-a prođe ovdje više pokusnih serija".

Zato DLR dva puta godišnje radi u Novespaceu, maloj tvrtci koja je izdvojena iz Francuske agencije za svemirske letove. Ona u Bordeauxu stavlja na raspolaganje zrakoplov i potrebnu logistiku za takva istraživanja. I naravno iskusne pilote koji su prošli dodatnu obuku i koji su u stanju izvoditi takve ekstremne letove.

Tri takva pilota sjede skupa u pilotskoj kabini i zajedno izvode letove. Njihova suradnja mora funkcionirati perfektno.

Na području na kojem se provode pokusi u međuvremenu je raspoloženje opuštenije. Fabian Möller, na kojem su pokusi obavljeni, skupa s Johannom Plankom čeka onaj magični trenutak. Oni sad u dijelu ograničenom mrežama koriste 22 sekunde beztežinskog stanja za potpuno neznanstveno lebdenje. Nakon 30 parabola u beztežinskom stanju su proveli oko 11 minuta.

Pravi posao za sve timove počinje tek nakon slijetanja. Jer, tada je potrebno analizirati podatke skupljene tijekom tri dana i iz njih izvući zaključke. S rezultatima računaju za tri do šest mjeseci.