Zahvaljujući jeftinom i brzom Internetu te mobilnim telefonima koji su dostupni praktički svima i u svakom trenutku, s pravom se može reći kako smo mi povezana, „online" generacija. Danas upravo tehnologiji možemo zahvaliti što smo pritiskom tipke u mogućnosti bilježiti sve važne stvari koje nam se događaju u životu te ih u realnom vremenu dijeliti sa prijateljima, kolegama i svim drugim ljudima na svijetu preko popularnih društvenih mreža.

Kako mogućnosti za dijeljenjem informacija postaju sveprisutne, sve su glasnije rasprave i zabrinutost oko naše privatnosti na Internetu. Ipak, je li privatnost doista pravi problem? Jeff Jarvis, poznati američki novinar, jednom je prilikom kazao kako ljudi koriste društvene mreže da bi dijelili, a ne skrivali život. S druge strane, većina ljudi želi istovremeno dijeliti neke, a „skrivati" druge stvari, ovisno o publici kojoj se u tom trenutku obraća.

Glavni problem u ovom trenutku predstavlja činjenica kako ne postoji univerzalni standard za postavke privatnosti. Svaka društvena mreža postavila je neke svoje standarde i interpretacije onoga za što smatra bitnim i manje bitnim pri podešavanju tih postavki. Veće mreže, poput Facebooka, često su na meti kritika upravo zbog tih automatskih postavki, poput nedavnog omogućavanja prepoznavanja lica i automatskog tagiranja.

Brojni računalni stručnjaci tvrde kako je ovaj problem nemoguće riješiti unutar okvira postojećih društvenih mreža, već da je nužno početi raditi na novoj platformi u kojoj će korisnici moći upravljati svim svojim društvenim vezama na internetu koristeći se puno jednostavnijom strukturom nego što je to danas slučaj. Uostalom, ako već niste, barem bacite pogled na sigurnosne postavke Facebooka i bit će vam potpuno jasno zbog čega se većina ljudi niti ne trudi pokušati navigirati njima, a kamoli pravilno ih podesiti.

Sve dok ne bude postojala jedinstvena teorija i razmišljanje o tome kako bi se stvari preko Interneta trebale dijeliti s drugima, postojat će i brojne bojazni o privatnosti na „mreži svih mreža". Budućnost zaštite privatnosti nije u neprestanom unaprijeđivanju osobne zaštite putem zakona i sudova, već standardi koje će prihvatiti cijela industrija. Razlog ovomu jest činjenica da su zakoni i sudska zaštita uvijek jedan korak iza tvrtki koje stalno izmišljaju nove načine da zaobiđu postojeće propise kako bi se dokopali još profita.

Samo trajnim mijenjanjem „pravila igre" možemo osigurati sretnu i bezbrižnu budućnost ljudi na Internetu i društvenim mrežama. Dok se to ne dogodi, budite oprezni s kime što dijelite, Veliki Brat vidi sve.