Je li pristojnost univerzalni pojam ili naše razumijevanje pristojnosti ovisi o kulturološkom identitetu?

Nepristojnost je ponašanje koje krši društvene ili organizacijske norme, pri čemu su norme naša očekivanja o tome što jest a što nije prihvatljivo. Na primjer, većina ljudi ne bi prasnula u smijeh usred knjižnice, jer zna da se tamo treba održavati tišina.

U poslovnom okruženju važno je znati što se smatra pristojnošću, s obzirom na to da je, prema nekim statistikama, 98% ispitanih zaposlenika doživjelo neku vrstu neopravdane grubosti na radnome mjestu, a 50% njih i dalje barem jednom tjedno mora se nositi s nečijim nepristojnim ponašanjem.

Dva su načina percipiranja pristojnosti. Prvi zagovara da je pristojnost univerzalna, a temelji se na tvrdnji da svi mi pristojnošću pred drugima pokušavamo zadržati sliku koju smo stvorili u sebi. To je naš način razumijevanja toga kako nas drugi shvaćaju, zbog čega nam je važno da o nama imaju pozitivno mišljenje. Potreba da zadržimo tuđe mišljenje o sebi nalagala bi potrebu za time da svi u maksimalnom broju slučajeva pokazujemo pristojno, empatično ponašanje, što je karakteristika svih ljudi, a ne samo pojedinačnih kultura.

Drugi način je onaj mračniji način shvaćanje pristojnosti - prihvaćanjem i nepristojnosti kao univerzalnog koncepta, a pogotovo u slučajevima kada nas netko namjerno napada.

Jezik i nesporazumi

Kada proučavaju slučaj pristojnosti i nepristojnosti u različitim kulturama, mnogi stručnjaci često se usredotočuju na mjeru izravnosti u obraćanju. U Češkoj će vas, primjerice, pristojno zamoliti: „Možemo li, molim vas, razgovarati?", dok će Nijemac pristupiti izravno i praktično s: „Moramo razgovarati."
To ne znači da Nijemci pokušavaju biti odrješiti ili nepristojni, već do izražaja dolaze njihove razlike u jeziku, na što bi se trebalo obratiti pažnju radimo li s ljudima iz drugačijih govornih područja. Slični se primjeri mogu naći i u dijalektima unutar istog jezika.

No bez obzira na razlike u jeziku, ono što bi se trebalo pratiti jesu prepisane norme koje vrijede u pojedinačnim situacijama. Sposobni smo prilagoditi svoje ponašanje kako bismo se ili složili s masom ili pobunili protiv većine.

Istraživanja navode da ljudi obično postižu sredinu između idealnog ponašanja koje se temelji na ranijim iskustvima i onoga što se događa u danome trenutku.

Dakle, je li pristojnost univerzalni pojam? I ne baš. Ispada li da je nepristojnost zapravo nesporazum uzrokovan jezičnom barijerom? Možda. Svakako bi se, osim jeziku, više pažnje trebalo posvetiti i ostalim faktorima koji djeluju na uspješnu komunikaciju.