Srpanj 2025. potvrdio je ono što znanstvenici već godinama upozoravaju - Jadransko more zagrijava se brže nego ikad. Temperatura površinskog sloja na pojedinim lokacijama bila je i do dva stupnja Celzijusa iznad uobičajenog prosjeka, a Copernicus Marine Service bilježi da je lipanj 2025. bio najtopliji u povijesti mjerenja za Sredozemlje, s čak 64  posto mora u statusu "morskog toplotnog vala". No, iza ovih brojki stoji veći problem: Jadran se transformira biološki, kemijski i društveno.

Morski toplinski val (engl. "marine heatwave") označava razdoblje kada je temperatura mora najmanje pet dana zaredom znatno viša od uobičajenog prosjeka za to doba godine. Takvi ekstremi postaju nova norma, ne samo u Jadranu, već diljem Mediterana.

Toplotni udar u površinskim slojevima mora

U lipnju 2025., prosječna površinska temperatura Mediterana dosegla je rekordnih 23,8 stupnja Celzijusa, a u zapadnom dijelu zabilježene su anomalije i do pet stupnjeva. Iako Jadran nije dosegao te ekstreme, južni i središnji dijelovi bilježe stalni porast - s trendom rasta od oko 0,1 stupanj po desetljeću. Očekuje se daljnje zagrijavanje u kolovozu, pogotovo u zatvorenim uvalama i plitkim bazenima poput Mljeta.

Dugoročna analiza Copernicus Marine Servicea za razdoblje od 2008. do 2022. pokazuje da se površinska temperatura mora duž zapadne obale Jadrana - od Venecije do rta Santa Maria di Leuca u Apuliji, na jugu Italije - povećava za otprilike jednu stotinku stupnja Celzijusa godišnje. Taj naizgled mali porast od jedne desetinke stupnja svakih deset godina ne oslikava stvarnu dinamiku jer sezonski ekstremi postaju sve izraženiji i dugotrajniji.

U ljetnim mjesecima, odstupanja temperature mora od višegodišnjeg prosjeka redovito prelaze dva stupnja, stvarajući uvjete za morske toplotne valove. Ti valovi više nisu iznimke, nego nova norma - traju tjednima i sve češće zahvaćaju dublje slojeve mora, uzrokujući stres za ekosustave, ribarstvo i turizam. Istodobno, more sporije gubi nakupljenu toplinu, što znači da se sezona toplinskih udara iz godine u godinu produljuje i intenzivira.

Biološke posljedice: More gubi otpornost

Zagrijavanje mora već sada mijenja njegov biološki karakter. Tropske vrste poput riba Siganus i meduza sve su prisutnije, istiskujući autohtone hladnovodne vrste. Osjetljivi organizmi poput školjkaša, koralja i Posidonia oceanica - morske trave ključne za skladištenje ugljika i stabilizaciju obale - trpe toplinski stres, a u nekim područjima već dolazi do masovnih pomora.

Studije pokazuju da su fitoplanktonske zajednice sve siromašnije, a lanac ishrane postaje destabiliziran: zooplankton se mijenja, a riblje populacije sele u dublje, hladnije vode. Sve to utječe na ribarstvo i tradicionalni način života na obali.

Kakav će biti Jadran 2050?

Temperature iznad 28-29 stupnja Celzijusa pogoduju razvoju štetnih algi i patogenih bakterija, uključujući Vibrio vulnificus - mikroorganizam koji može uzrokovati ozbiljne infekcije. Kupanje u takvim uvjetima postaje zdravstveni rizik, osobito za osobe s ranicama ili oslabljenim imunitetom.

Na prvu, toplije more djeluje privlačno turistima. No realnost je da ono mijenja i boju i miris - u zatvorenim područjima češće dolazi do tzv. "cvjetanja mora", kada se voda zbog eutrofikacije i povišene temperature zeleni, zamuti ili čak pocrveni.

Ako se ovi trendovi nastave, Jadransko more će do sredine stoljeća biti trajno toplije, biološki osiromašeno i društveno redefinirano. Prema nekim Copernicusovim scenarijima broj dana s morskim toplinskim valovima u Jadranu mogao bi narasti na 45 i više godišnje, uključujući dubinske slojeve.

Možemo li "ohladiti" more?

Kratki odgovor je - ne. Ocean je golem toplinski rezervoar i direktno hlađenje nije izvedivo. No možemo usporiti zagrijavanje i zaštititi lokalne mikroklime kroz dekarbonizaciju kopna (energetskom tranzicijom), zaštitom morskih livada kao što smo pisali u tekstu o Posidoniji. Možemo prestati betonirati obalu o čuvati lagune i delte rijeka. Možemo bolje kontrolirati ispuštanje kanalizacijskih voda u more i zaštiti veća morska područja.

U budućnosti, moglo bi se dogoditi da more promijeni boju. Na otvorenom moru - vjerojatno će biti prozirnije i plavlje, zbog manje fitoplanktona. No uz obalu, osobito u urbanim uvalama, očekuju se češća "cvjetanja", zamućenost i lokalna promjena nijansi (zelena, smećkasta, mliječna).

Jadransko more 2050. neće biti isto more. Bit će toplije, siromašnije, kemijski drukčije i društveno osjetljivije. Riječ je o transformaciji cijelog sustava - iz umjerenog i sezonalnog mora u trajno toplo i ekološki promijenjeno područje.

Rješenje ne leži u tehnologiji, već u sustavnoj promjeni odnosa prema moru - kroz zaštitu, znanstveni monitoring, regionalnu suradnju i pravednu prilagodbu. Jer očuvanje mora više nije samo ekološko pitanje - ono postaje pitanje zdravlja, sigurnosti i budućnosti života na Mediteranu.