Rokenrol prijestolica, Memphis, posljednjih petnaestak godina gospodari modernom garažnom scenom u SAD. Čini se da, osim Detroita, jedino još tamo bendovi sviraju dobar rokenrol neopterećen težnjom da se unovči. Možda je razlog tome dolazak velikog maga Jeffa Evansa (Gibson Bros) koji je oko sebe okupio većinu lokalnih punkera i naučio ih nekim starijim formama kao što su blues ili soul, pa su se momci utrkivali koji će bend bolje savladati domaću zadaću, a možda i zato što je u većini jedna od glavnih uloga po pravilu bivala rezervirana za Jacka Obliviana (pravo ime Jack Yarber).

Jackov prvi zapaženiji bend su svakako Oblivians. Osnovani u prvoj polovici 90-tih bili su pravo osvježenje s neobičnim konceptom. Tri pankera koji sviraju blues, bez basa i koji se smjenjuju na gitarama, bubnjevima i vokalima. Snimili su tri albuma za Crypt Records, par mini albuma i jednu kompilaciju neobjavljenih snimaka za Sympathy For The Record Industry (SFTRI), kao i brdo singlova za nebrojene etikete. Jedini pravi nasljednici The Gories i bend za kakav Jon Spencer nikada nije imao petlju, raspao se iznenada i bez svađe.

Eric Oblivian se posvetio svojoj maloj izdavačkoj kući Goner Records. Greg Oblivian na kratko je lutao da bi se skrasio s Reigning Soundom i 2007. uspio snimi album sa 60's legendom iz Shangri-Las - Mary Weiss, dok je Jack snimao što solo, što s prijateljima iz grada, Zapravo, nastavio je točno tamo gdje je stao s Oblivians - istraživanje na temu interakcija punk estetike i snažne emocije blues/soul pjesme. Zajedničko za sve bendove sa kojima je surađivao su po pravilu visoke kritike albuma i pomanjkanje želje da se u vrijeme White Stripes uspjeha i on njime okoristi. Malo je poznato da je on nagovorio Jacka Whitea da u Easley studiju snime album koji će ih lansirati u orbitu, a još manje da je legendarna crvena gitara koju White svira u spotu "Seven Nation Army" nekada krasila kolekciju Jacka Obliviana.

Yarberov novi bend The Tearjerkers (potom Jack-O & The Tennessee Tearjerkers) snima tri albuma za Sympathy For The Record Industry („Bad Moon Rising", 2001. zatim „Don't Throw Your Love Away", 2005. i „Jack-O Is The Flip Side Kid", 2006.), a potom jedan za Goner Records („The Disco Outlaw", 2009.). Od prelaska na Big Legal Mess 2010. godine (sublabel Fat Possum Records: The Black Keys, Iggy & The Stooges, Dinosaur Jr...) sva izdanja se potpisuju krajnje jednostavno sa Jack Oblivian. Glazbeni izraz smješten je na teren koji Yarber istražuje po raspadu Oblivians: punk estetika u interakciji sa snažnom emocijom blues/soul pesme. Posljednja ploča „Rat City" (Big Legal Mess/Fat Possum, 2011.) dobila je dosta pozitivnih kritika, a recenzenti su složni u vezi jedne stvari - nitko kao Oblivian ne uspjeva tako vješto povezati zvuk Rolling Stones iz vremena „Exile On Main St." i „Sticky Fingers" sa lokalnim nasljeđem crne (blues, R'n'B/soul) i bijele (country) muzike. Sve ovo propušteno kroz, za Obliviana neizbježni, punk filter rezultira savršeno pitkom glazbom.

Prošle godine Oblivians u originalnoj postavi snimaju povratnički album - „Desperation", a u studiju Dana Auerbacha iz Black Keys. Priča o kraljevima garažnog rokenrola ponovo je aktualizirana i nastupima na nekoliko festivala i u klubova u SAD-u. Jack Oblivian bi do kraja godine trebao objaviti i novi album, a prije toga dolazi na mjesec i pol dana dugačku europsku turneju da potvrdi svoje mjesto na tronu najvećeg garažnog rokera posljednjih 15-ak godina.  Društvo na zagrebačkom koncertu u Tvornici kulture 8. rujna pravit će mu mlade nade garažne scene Memphisa - The Sheiks

Ulaznice

Ulaznice po cijeni od 35 kn u pretprodaji, odnosno 50 kn na dan koncerta u prodaji se nalaze od danas.

Službena prodajna mjesta:

• Tvornica kulture, Ljudevita Posavskog 1
• www.entrio.hr
• www.eventim.hr

Koncert Jack Obliviana organizira Tvornica kulture.