U morima se, stoji u izvješću UN-a za okoliš, nalazi 51 bilijun čestica mikroplastike, a preko morskih životinja ona dolazi u prehrambeni lanac čovjeka te može štetiti zdravlju životinja i ljudi.

Antonija Buzov, Petra Kundid, Matej Radić i Andro Rudan dizajnirali su sustav koji bi filtrirao morsku vodu i pročišćavao od mikroplastike, a imao bi i mogućnost kretanja na daljinsko upravljanje što ga čini boljim i posebnijim od drugih sličnih pokušaja izrade ovakvih pročišćivača.

Ideja i izvedba u samo nekoliko dana

Sasvim slučajno susreli su se na natjecanju Ocean Hackathon u listopadu prošle godine u Splitu, koji se održavao u još 18 gradova Europe, a cilj dvodnevnog događaja bio je razvijanje inovativnih ideja vezanih uz more i obalno područje.

- Nismo baš bili najbolje upoznati s pravilima pa nismo shvatili da je rješenje trebalo napraviti prije tog natjecanja. Na natjecanju smo trebali imati gotov proizvod. I tako, dok su se neki mjesecima pripremali, mi smo i ideju i izvedbu napravili u svega nekoliko dana, uvodno za Hinu priča Matej Radić, student brodostrojarstva na Pomorskom fakultetu u Splitu.

Mikroplastika na sebe veže teške metale

Priču s biološke strane dočarala je Petra Kundid koja je pred doktoratom iz parazitologije, znanosti koja proučava životne stadije parazita i njihovu bioraznolikost u okolišu. Problem mikroplastike je, kaže, što ona na sebe veže teške metale pa kad progutaš čestice mikroplastike iz mora, zapravo unosiš teške metale, što naposljetku može dovesti do raznih karcinoma, krvarenja i drugih bolesti.

Budući da se mikroplastika nalazi na površini i na samom dnu mora, prvotno su zamislili valjak s rupama, s karakteristikama spužve, a dodatno istražujući svoju su zamisao doveli do poluuronjene kutije kroz koju more prolazi i preko filtra čisti tu vodu. Proizvod su nazvali "CBRO" što bi, otkrili su nam, izvlačenjem pojedinačnih slova značilo "prijatelj mora".

CBRO - prijatelj mora

- Koristili smo se jeftinim materijalima jer su za ovakav proizvod inače potrebna izdašna sredstva pa u tome, vjerujem, leži i jedan od razloga zbog čega se pojedinci ne usuđuju uhvatiti ukoštac s ovim problemom, kaže Andro Rudan koji je objasnio i što sve sadržava njihov prototip.

- Propeler je isprintan na 3D printeru, motor je iz bušilice, a pokreće se pomoću tri baterije iz laptopa koji se više ne rabe. Elektronika i uređaj spojeni su na internet. Kormilom i brzinom motora upravljamo putem mobitela, govori dodajući kako imaju namjeru na uređaj staviti i senzore koji bi mjerili količinu vode koja prolazi kroz njega kako bi se dobio brojčani podatak koji je poslije lakše koristiti u studijama i za druge bilješke.

Ovim studentima glavni je cilj standardizirati protokol prema kojem bi znanstvenici radili prilikom istraživanja problema mikroplastike.

Plastika čini 85 posto otpada na plažama

Mikroplastiku čine mali dijelovi plastičnog materijala, obično manji od 5 milimetara, a po izvješću Ujedinjenih naroda, ako se ovakvi trendovi nastave, do 2050. godine u morima bi moglo biti više plastike nego ribe. Čestice mikroplastike u more dospijevaju raspadanjem, odnosno razgradnjom većih komada plastike kao što su vrećice, boce i ribarske mreže, ali i trošenjem sintetičke odjeće i automobilskih guma. Također se dodaje kozmetičkim proizvodima za njegu lica i tijela te i na taj način završava u okolišu.

Plastika čini 85 posto otpada na plažama u svijetu, a prošle godine je Međunarodni savez za očuvanje prirode (IUCN) objavio da u Sredozemno more svake godine dospije više od 200 tisuća tona plastike, uz oštro upozorenje da će se ta količina do 2040. udvostručiti ako se ne poduzmu sveobuhvatne mjere.