U sklopu projekta Oni dolaze... otvorit će se izložba Levijatan autorice Ljubice Golubić, u utorak, 17. rujna u Galeriji SC s početkom u 19 sati. Izložba ostaje otvorena do 27. rujna, radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati.

Levijatan je mitološko biće sa sedam krakova koje proždire ljude na moru. U starozavjetnoj knjizi o Jobu opisan je kao onaj koji se ne može pobijediti, ne može pripitomiti i ne može raniti no najpoznatiji je kao alegorija političke vlasti u istoimenom djelu Thomasa Hobbesa iz 17. st. Kod Hobbesa ljudi se udružuju društvenim ugovorom u političku zajednicu koja im osigurava mir štiteći ih od vanjskih neprijatelja i rješavajući sporove među sugrađanima. Udruživanjem članovi Levijatana predaju dio svoje slobode tako da u određenim situacijama oni ne djeluju kao pojedinci nego kao produžene ruke suverena. Time pojedinac zapada u kontradikcije jer dok zastupa interese suverena ne nestaju njegovi osobni interesi. Čini stvari koje su mu nelogične i neugodne, a s obzirom na to da Levijatan nije savršeno uglađeni mehanizam nego neman, čovjek čak čini stvari koje nisu u općem interesu.

Ljubica Golubić se za vrijeme studentskog boravka u Münchenu susrela s mnogim birokratskim zavrzlamama i komplikacijama. Za vrijeme svojeg četveromjesečnog boravka trebala je prijaviti boravište u Münchenu, no lokalni Bürgerbüro tijekom čitavog njenog boravka tamo nije obradio njen zahtjev. Naravno da takva i slične situacije nisu nepoznate studentu iz Zagreba, no promjena perspektive navela ju je na misao da takve situacije nisu niti lokalne niti slučajne. Dok su ju slali od studentskog centra do poslodavca pa opet nazad zbog sitnih ispravaka na ugovoru osjetila je prisutnost neke treće sile koja ne dolazi od nje ni od radnika na šalteru.

Objekt Levijatan napravljen je kao velika kutija od kartonske ambalaže s krakovima kao što ima i istoimena mitska zvijer. Možemo joj pristupiti samo prilagođavajući se, prema uputama koje su zadane crtežom, jednom od vanjskih otvora. Poza „podobni" zahtjeva da se legne u uskoj kabini licem prema podu, „koalicija" zahtjeva da se napravi špaga, a „javni natječaj" pozu mosta pri čemu je gornji dio tijela unutar konstrukcije, a noge su vani. Središnja, neizvediva poza je „indoktrinacija" koja se izvodi tako što se glava, okrenuta prema dolje, umeće u mali kockasti otvor dok noge vire prema gore u neodrživom balansu. Dimenzije svakog otvora zamišljene su po mjerama umjetnice no niti njeno tijelo u potpunosti ne odgovara dovršenom predmetu, kao da se sama instalacija u procesu izrade pobunila. Poze koje stroj nameće su smiješne, beskorisne i neudobne. Umjetnica skriva glavu u objektu, nadopunjuje njegove praznine, ona se stapa s Levijatanom i on ne može biti dovršen bez nje. Najveći dio objekta zauzima središnja praznina iz koje se odvajaju krakovi. U nju se ne može proviriti sa strana niti kroz krakove, ona je nepoznanica - glava Levijatana koja skuplja nebrojene silnice ljudske volje u jedinstvenu društvenu moć. (predgovor, Gregor Sirotić Marušić)