Izložba http://www.allabouteverything.org autorice Ive Ćurić može se pogledati u petak, 12. ožujka od 18 do 21 sat, a otvorena je do 27. 3., radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati.

Čovječanstvo je tijekom povijest prolazilo i razvijalo se kroz nekoliko revolucija, od agrarne preko industrijske do informacijske, u kojoj trenutno živimo. Virtualna i proširena stvarnost, umjetna inteligencija, internet stvari, mobilne mreže pete generacije neki su od ključnih pojmova koji obilježavaju suvremeno informacijsko društvo. Ubrzani razvoj tehnologije dovodi do toga da ono što se danas smatra novim, sutra već može biti zastarjeli trend. Nove tehnologije kao važan i učinkovit alat redefiniraju način života i njegovu dinamiku, a zbog brzine kojom inovacije mijenjaju svijet povećava se potražnja za novim informacijskim i komunikacijskim tehnologijama.

Prema najnovijim dostupnim podatcima, početkom 2021. godine na Zemlji je živjelo 7,83 milijarde stanovnika. Od toga 66,6 % svjetske populacije svakodnevno se koristi mobilnim uređajima, a internetu može pristupiti 59,5 % ljudi. Prosječni korisnik interneta dnevno gotovo 7 sati provede na mreži, što je dva puna dana tjedno. Dostupnost i pronalaženje informacija glavni je razlog zašto se ljudi povezuju na internet, a gotovo dvije trećine korisnika u svijetu navodi upravo to kao jednu od glavnih motivacija.*

No što je zapravo informacija? Prema definiciji, to je skup podataka s određenim značenjem i temeljni element komunikacije. Kao koncept, kompleksan je i duboko ukorijenjen u prirodnim znanostima, ali i prisutan na različitim razinama ljudskog postojanja i svakodnevice: genske informacije koje su sadržane u DNA molekulama, informacije na temelju kojih učimo i proširujemo znanje ili informacije koje razmjenjujemo u svrhu povezivanja i komunikacije. Njihova ključna uloga u društvu otvara, međutim, i neka bitna etička pitanja. Tko je vlasnik informacija? Gdje se točno pohranjuju informacije? Kako zaštiti sebe od informacija? Na koji se način može utvrditi istinitost informacija? Tko je odgovoran za njihovo širenje?

Upravo su ta pitanja polazište razmišljanja i novoga umjetničkog istraživanja Ive Ćurić. Sadržaj umjetničkog rada pritom postaje sama informacija. Ćurić iz temelja promišlja koncept informacije, prije svega onih prisutnih na internetu, pokušavajući prodrijeti kroz njegove brojne slojevite strukture i kompleksne procedure iz pozicije konzumenta. Nastavlja promišljati materijalnost pojava i fenomena za koje ne znamo kako izgledaju te nastoji predočiti ono što se nalazi onkraj vidljive stvarnosti.

Središnji dio interaktivne instalacije veliki je objekt koji izgledom podsjeća na upravljačke ploče u kontrolnim sobama elektrana s pomoću kojih se održavaju složeni sustavi. Dok funkcioniranje takvih sustava zahtijeva preciznost i red u načinu rada, koji se reflektira i u postavkama samih ploča, Ćurić stvara svoju verziju, pomalo kaotičnu, nelogičnu, s izmišljenim naredbama i uputama pronađenima na internetu, dovodeći tako u pitanje i samo shvaćanje tehnologije i njezinu upotrebljivost. Kreiranjem složenoga imaginarnog laboratorija u kojem se obavlja prijenos podataka, informacija i komunikacija, izlazi iz analitičko-inženjerskih okvira i na umjetnički način pristupa njihovoj obradi. Aproprijacija informacija i sadržaja održava se, osim na ploči, i u montiranim videima koji se prikazuju na ekranima kao dio objekta, ali i na seriji crteža na kojima se mogu iščitati različiti pronađeni podatci pretvoreni u dijagrame i grafikone, dopunjeni intervencijama same umjetnice. Ćurić na taj način briše granicu između istinitih i manipuliranih podataka, između preuzetih i autorskih sadržaja te ludičkim pristupom stvara nove narative koji u svojoj količini i kaosu na određenoj razini održavaju i sažimaju našu svakodnevnu izloženost informacijama i percepciju o istinitosti svega što nam je dostupno.

S obzirom na samu širinu koncepta informacije i brojne neistražene aspekte koje tek treba dokučiti, Iva Ćurić instalaciju shvaća kao svojevrsni poligon za daljnja promišljanja i moguću nadogradnju. To je svakako nešto što je svojstveno njezinu umjetničkom pristupu. Radovi se oslanjaju jedni na druge, prenose se i nadovezuju pojedini elementi, kako se njezino bavljenje temom produbljuje. Ostaje nam stoga vidjeti koje će sljedeće segmente nevidljivih fenomena materijalizirati u svojim budućim radovima.(predgovor, Tereza Teklić)