Svatko tko u Saskoj gleda, sluša ili čita izvještaje (zapadno)njemačkih medija o svojoj domovini, vjerojatno se osjeća kao i mi u Mađarskoj kada o našoj zemlji pišu njemački mediji: čovjek više sazna o mentalnom i duhovnom stanju autora nego o zemlji o kojoj on piše. "Istočni Nijemci"- to je postao izraz u kojem se ogleda sličan prezir kao u izrazu "istočni Europljani". Oni na Istoku, može se pročitati između redaka, oni su drugačiji. A drugačiji, to je loše, jer se mora biti kao na Zapadu.

Oni na Istoku su mentalno i moralno retardirani, glupi ili zli, ili oboje. Slijepo poslušni vlastima, udaljeni od demokracije, rasisti, ksenofobični. "Istočni Nijemci" i "Istočni Europljani" moraju još puno toga naučiti prije nego što budu prosvijetljeni kao već spomenuti autori članaka. I vjerojatno je razlog zbog kojeg su toliko ispunjeni "mržnjom" (dakle zli) to da su zanemarili svoje "suočavanje s prošlošću" i da su nekako, negdje mentalno zaostali, u komunističkoj ili čak fašističkoj diktaturi. Najljepše što se o njima kaže ili piše jest da imaju "strahove" koje treba "ozbiljno shvatiti". Ali zapravo se oni boje samo zato što su preglupi da shvate kako problem u stvari ne postoji, osim možda njihovih vlastitih rasističkih refleksa. Tu bi im se moralo malo pomoći preodgajanjem kroz "dijalog".

To nije novi narativ, to masovno javno blaćenje onih s istoka Njemačke i Europe. Ono što je novo je slična rasprava koja se vodi ovdje kod nas u Mađarskoj: zašto su Zapadnjaci toliko ideološki zaslijepljeni da više od drveća ne vide šumu? Jesu li žrtve velikog ispiranja mozga ili zašto pišu tako uniformirano o stvarima koje imaju tako malo veze sa stvarnošću?

Ukratko - to da smo mi na Istoku drugačiji od onih na Zapadu, to se sada i kod nas tematizira. Ali, tko griješi? Mi na istoku Europske unije ili oni na Zapadu? Koliko smo različiti i zašto?

Nepovjerenje prema medijima i politici

Da, ljudi iz bivšeg Istočnog bloka su odrasli drugačije od onih na Zapadu. Uvijek su znali da njihovi mediji i političari lažu, jer su živjeli u diktaturi. Stoga su njihovi refleksi instinktivno skeptični prema medijima i kritični prema vlasti. To je sasvim suprotno od slijepe poslušnosti vlastima - jer se uvijek podrazumijeva da vlada skriva pravu istinu i da predstavlja opasnost. Čovjek to frustrirano prihvaća, jer se ne želi uvaliti u problem.

To funkcionira sve dok se u zemlji vlada tehnički prihvatljivo. Ali kad se vlada nekompetentno - kada se kao nekontrolirano pusti više stotina tisuća ljudi iz stranih kultura ili kada kolabira gospodarstvo, kao u kasnoj fazi komunizma - tada nezadovoljstvo može postati toliko veliko da dovodi do eksplozije.

S obzirom da se na Istoku uvijek polazi od toga da politika i mediji ne informiraju ljude ispravno, ljudi se informiraju drugačije. Susjedi, prijatelji, prijatelji prijatelja - mnogo više nego na Zapadu, na Istoku se govori o onome što se događa s ljudima koje poznajete i onda na osnovu toga donose zaključci o stvarnosti. Mi svijet shvaćamo preko onoga što se događa u našem okruženju i ne prihvaćamo interpretativni narativ "onih gore".

Zapadnjački ideali

Kada migranti maltretiraju nečiju djecu u školskom dvorištu, kada seksualno uznemiravaju žene - kod nas na "Istoku" se vijest o tome brzo proširi i kada se ne povede istraga, čak i ako se to ne pojavi u medijima. I mi obično imamo i vrlo jasno mišljenje o tome što se dogodilo, naime, da nismo problem mi već migranti koji su učinili što su učinili - i oni političari koji su ih pustili u zemlju. I to je u tom slučaju točno, iako je većina migranata sasvim ugodan, normalan svijet.

Međutim, Zapadnjaci svijet vide u svjetlu ideala koje su im prenijeli autoriteti - učitelji, političari, mediji. Tu se ne radi o stvarnosti, nego o "vrijednostima", zakašnjelim posljedicama '68-aškog pokreta koji je trajno oblikovao svijet ideja na Zapadu s temeljnim načelom: svi ljudi su isti. Rezerviranost prema ljudima iz drugih zemalja je rasizam. Religija je problem. Ponos i ljubav prema svojoj zemlji su nacionalizam.

Mi na istoku to vidimo drugačije. Ljudi nisu isti i narodi svijeta nisu "bratski". Politika nikada nije "solidarna" nego se bori za moć i interese. Ove fraze su nam poznate iz parola komunističke diktature. Mi znamo da su prazne. Ljude na istoku zanima stvarnost, dok oni na Zapadu stvarnost žele prilagoditi svojim "vrijednostima" i zbog toga je često ne mogu spoznati.

I zato mi u Mađarskoj, istočne Nijemce i događaje u Chemnitzu vidimo ovako: Istočni Nijemci su ostali normalni, oni su kao i mi, i na ubojstvo svog sugrađanina su reagirali kao što bismo i mi reagirali - bijesom i nerazumijevanjem prema politici koja je sve to donijela građanima.