Aromatično bilje prava je stvar koju ima svaki ozbiljan kuhar, jer će s par trikove napraviti jelo koje ne samo da izgleda, nego i miriše fantastično, a okus je nevjerojatan.

Primat u sferi aromatičnoga bilja, odnosno začina prepunoga antioksidantima drži klinčić zbog svojih posebnih organskih spojeva koji pripadaju obitelji fenola. Ovo španjolsko istraživanje potaknuto je potrebom da se izolira prirodna i ekonomična alternativa sintetičkim supstancama koje se koriste u konzerviranim prehrambenim proizvodima.

Dr. Juana Fernández-López je s timom stručnjaka stoga odlučila analizirati antioksidantnu moć nekih začina kao što su klinčić (Syzygium aromaticum), origano (Origanum vulgare), timijan (Thymus vulgaris), ružmarin (Rosmarinus officinalis) i kadulja (Salvia officinalis).

„Naši rezultati pokazuju da prirodni antioksidanti koji se nalaze u aromatičnim začinima mediteranske kuhinje i njihovim ekstraktima mogu predstavljati značajnu opciju prehrambenoj industriji pod uvjetom da njihova organoleptička svojstva ne budu kompromitirana", kaže dr. Fernández-López dodajući kako te biljke imaju iznimno pozitivan utjecaj na zdravlje čovjeka.

Dodajte klinčiće pečenju, ružmarin krumpiru u pećnici, pospite origano po rajčicama, kombinirajte, istražujte isprobavajte, savjetuje znanstvenica.

Ipak, možda najvažnije otkriće španjolskih znanstvenika leži u tome da se ulja bogata fenolima izvučena iz ovih pet mediteranskih biljaka mogu ubaciti u brojne industrijske prehrambene proizvode, naročito one temeljene na mesu; ti prirodni antioksidanti bi tada mogli usporiti propadanje namirnica zbog čega bi se umjetni konzervansi sve manje koristili, a hrana bila zdravija.

„Ti prirodni antioksidanti bi neutralizirali oksidiranje lipida, što je jedan od glavnih razloga propadanja hrane, gubljenja njene hranjivosti i okusa", objašnjavaju znanstvenici.

Kredibilitet ovoga istraživanja potvrđuju i rezultati istraživanja kanadskih stručnjaka sa Sveučilišta Ontario objavljeni u časopisu Journal of Food Composition and Analysis. 

Oni su kombinirali nekoliko začina kako bi otkrili kolika je njihova antioksidantna moć. Raymond Thomas, voditelj istraživanja, kaže da su aromatični začini i bilje prepuni antioksidanata.

Ipak, on napominje da je njihovo djelovanje donekle oslabljeno time što ih se koristi u maloj mjeri u usporedbi sa ostalim namirnicama prepunim antioksidantima kao što su voće i povrće.

Činjenica je da se ti začini koriste u maloj mjeri - kako bi se poboljšali recepti, marinirala riba i meso, itd.

Kanadski su znanstvenici osim njih provjeravali i klasične začine kao što su sol, papar, zatim dodaci poput ulja, sezama, limuna, jabuka, luka... Većina tih stvari se koristi u kombinaciji kad se pripremaju kuhana ili pečena jela.

Ta mješavina začina i dodataka zaista je moćna u smislu antioksidanata, ali ta moć opada kako se jelo kuha odnosno peče. Zato znanstvenici preporučaju da se aromatično bilje i začini više koriste nakon kuhanja i pečenja, a ne bi bilo loše i da ih se jede 'na hladno' u salatama.