„Oni žele da im oprostimo dugove. Tko je nama oprostio dugove? Nitko. Pustimo Grke da potonu. Ni oni nama nisu ništa dali", ljutito govori slušatelj Liam koji se javio u jednu emisiju uživo Irskog radija, netom uoči odluke o produljenju pomoći za Grčku. Bivši grčki ministar financija Yanis Varoufakis upravo je Irce optužio da spadaju među najljuće neprijatelje otpuštanja duga Grcima. Obični građani poput Liama pokazuju i zašto.

I Grci pate

Irska vlada, na čijem čelu od 2011. stoji premijer Enda Kenny, zemlju čvrsto drži na kursu štednje. Irska je oprost dugova Grčkoj odbacila iz dva razloga. Na prvom mjestu je imidž zemlje koja mnogima u Europi služi kao primjer da se gospodarski rast može ostvariti usprkos jakim mjerama štednje. Drugi razlog je plod predizbornog taktiziranja. Za devet mjeseci su u Irskoj izbori i najljući protivnik Kennyjeve koalicije je upravo stranka Sinn Féin koja dijeli slične stavove s grčkom Syrizom. Pogotovo kad je u pitanju otpuštanje dugova. Drugim riječima: ukoliko bi se pokazalo da je otpuštanje dugova bolji recept za gospodarski oporavak zemlje, za Kennyja i njegovu vladu bi to značilo političku smrt. Paul Murphy, parlamentarni zastupnik irskog Saveza protiv štednje i zagovornik oprosta dugova je ogorčen zbog šturog ponašanja svoje vlade. „Da je Syriza uspjela, tada bi svima bilo jasno da irski put štednje i ‚uzornog đaka' polučuje slabije rezultate nego otvoreni sukob s Bruxellesom", kaže Murphy. Ovako Kenny i dalje može pozivati Grke da „slijede irski model".

I zaista, ono što je Kenny prošlog mjeseca predstavio novinarima u Bruxellesu zvuči kao uspjeh. Irska nije povećala ni porez na dodanu vrijednost niti je povećala socijalna davanja. Na prvi pogled izgleda kao da je Irska uspjela. Irsko gospodarstvo raste više nego bilo koje drugo u eurozoni: 4,8 posto. Stopa nezaposlenosti je pala za jednu trećinu i sada se kreće oko 10 posto. I unutarnji dug je drastično smanjen. Irska je doduše daleko od vrijednosti iz godina kada je slovila za „gospodarskog tigra" ali je ipak na putu stabilnog oporavka. No uspjeh ima i drugu stranu medalje. Kennyjeva vlada je u posljednjih pet godina poreze povećala za ukupno 28 posto. Istodobno je smanjila državne troškove za deset posto. Najviše se uštedjelo u sektoru zdravstva i skrbi za osobe s posebnim potrebama. I potpora za nezaposlene je drastično smanjena, pogotovo za mlađe od 25 godina. Prema navodima Irske vlade, za normalan život je potrebna zarada od najmanje 11,65 eura po satu. No mladi nezaposleni moraju izići na kraj sa 100 eura tjedno. Mnogi sreću traže u inozemstvu. U posljednjih pet godina je zabilježen najveći val iseljavanja od katastrofalne gladi sredinom 19. stoljeća kada je velik broj Iraca iselio u Ameriku. Od 2011. je iselilo 112.600, uglavnom mladih Iraca.

Konstantinos Drakakis je predsjednik Grčke zajednice u Irskoj. Smatra da su političari izgubili kontakt s realnošću. „Živim u Irskoj i razumijem princip fair-playa koji ovdje vlada. Možda su Irci pomislili: zašto bismo mi patili, a Grci ne. No pritom se zaboravlja da i Grci pata i to zbog toga što se ne provode reforme."