Uz pomoć dragog mi suradnika s filmskog bloga Cinephilia and Beyond, dočepao sam se mladog američkog redatelja Josha Boonea, čiji Krive su zvijezde trenutačno igra u hrvatskim i svjetskim kinima. Boone me osvojio svojim prvijencem Stuck in Love, gdje nesretnog pisca igra jedan od mojih najdražih glumaca Greg Kinnear, a da dobar debi čovjeku može stvarno otvoriti mnogo vrata pokazuje i makar letimičan pogled na Booneovu IMDb stranicu.

Sljedeća na redu adaptacija je Kingovog The Standa, iza čega slijedi još nekoliko osobnih, strastvenih projekata, a nakon toga, ako sve prođe kako bi trebalo, doći do ovog intervjua bit će neusporedivo teže. Iskoristimo, dakle, priliku da porazgovaramo s ovim simpatičnim zanesenjakom dok nam ga ne otmuEmpire i ostale krupne zvjerke.

Nisam bio sretan zbog promjene, a za novi sam naslov mislio da je nemaštovit i bezvezan. Film je na TIFF-u kupio Millennium. Na stranu s promjenom imena, mislim da su odradili odličan posao u marketinškom smislu - svidio mi se poster, recimo. To nije žanr s kojim je lako raditi. Sjećam se da mi je jedna od prvih stvari koju mi je Judy Cairo rekla to da je obiteljska drama najteži tip nezavisnog filma za snimiti. Mi smo film snimili za manje od 5 milijuna dolara i Bill Lee se oduševio i otkupio od Judy i njenih ulagača. Pričamo o filmu koji je zbilja pronašao svoju publiku na Netflixu i iTunesu, i to među tinejdžerima. To je film koji bih ja zbilja volio kad sam imao 15 ili 16. Ustvari sam ga snimio za mladoga sebe; prepun je isječaka iz mog tinejdžerskog života. Iskren je onoliko koliko sam ja bio iskren tada, i u tonskom smislu inspiriran ranim filmovima Camerona Crowea i The Wonder Years. Nisam morao raditi nikakve kompromise da bih ga snimio i na tome sam zahvalan. Volio bih samo da su se dosjetili boljeg naslova.

Cijeli intervju pročitajte na FAK portalu.