„Potpuno me strah svega. U Americi se to zove mekušac, a ja sam upravo to. Strah me letenja, a moram u avion dva puta dnevno." Iznenađujuća izjava Rolanda Emmericha, redatelja koji je oduševio publiku nekim od najstrašnijih katastrofa i propasti svijeta u filmovima poput Dana nezavisnosti. Ipak, njemački redatelj dovoljno je hrabar za suočavanje s datumom poput 21. prosinca 2012. Film koji nose John Cusack, Chiwetel Ejiofor i Amanda Peet epska je avantura o kataklizmi koja uništava cijeli svijet.

Snimanje filmova katastrofe trebalo bi imati terapeutski učinak na vas?

Da, čudno je kako se sve posložilo, jer prvi puta kada sam koristio elemente katastrofe u filmu bilo je kada sam snimao Dan nezavisnosti. Rekli smo:"Idemo pogledati par filmova katastrofe", i preuzeli smo dosta stvari iz njih.

Znači, vjerujete da će svijet skončati za dvije godine?

Nadam se da neće (smijeh)! Kada sam snimao Dan poslije sutra svi su se zapitali: „Što je ovo?". I dogodilo se ... Nadam se da ovoga puta nisam u pravu. Ne želim biti prorok katastrofe.

Jeste li konzultirali i znanstvenike?

Jesmo, no vjerujem da u filmu znanost treba imati privid kredibiliteta, a ne stvarnu snagu. Kao, na primjer, u Jurskom parku. Nije moguće stvoriti dinosaure od kukaca, no u filmu je to bilo prilično uvjerljivo, pa se publika uživjela i film je sjajno prošao. Mi ljudi smo fascinirani krajem nečega. Ne trebate niti pročitati Bibliju, jer u svakoj zemlji, kulturi i religiji postoji kraj svijet.

Vaši su filmovi popularni jer se koncentrirate na likove, a ne samo na akciju.

Dobro znam da ako nemam realistične likove i osjećaje, gledateljima će biti dosadno - gle, pala je još jedna zgrada, baš me briga.

Da li je istina da niste željeli razoriti Meku u filmu?

Sve religije su u ovakvim situacija potpuno besmislene, bez obzira o kojoj se radi. Imali smo scenu sa svim i svačim, a jedna od njih je bila s ljudima koji se mole Alahu i poklapa ih ogroman val. Onda smo Harald i ja odlučili da je izbacimo jer bi nam inače izrekli fatvu, pa bi do kraja života bili zatvoreni u kuću okruženi čuvarima.

Sa svakim novim filmom postavljate nove standarde...

Pa, moramo tako, takav je posao. A, iskreno, i gušt mi je. Bojim se svega osim ljudi u studiju! Našao sam svoje mjesto u Hollywoodu i nemam ga namjeru prepustiti drugima.

Tvrdite da u svojim filmovima imate uvijek zadnju riječ. To je u Hollywoodu privilegija, čak i za redatelja blockbustera.

Mislim da se Hollywood ne bi trebao toliko miješati u posao redatelja. Razgovaram s ljidima o tome jer se često nađem u društvu mladih redatelja i vidim kako ih veliki studiji maltretiraju. Hollywood je sjajno mjesto, no mana mu je što se voli petljati i stvarati stereotipe.

Da li je istina da radite TV seriju 2012.?

Da, bit će serija jer to je jednostavno dobra ideja. Radi se o tome da, neću otkriti kraj, ima jedan preostali kontinent koji nije poplavljen.

Rekli ste da ste željeli raditi s Johnom Cusackom. Da li ste ga imali na umu već kad ste pisali scenarij?

Kad smo već bili pri kraju scenarija počeli smo razgovarati o tome tko je na tržištu, tko bi mogao igrati koju ulogu, i u jednom je trenu iskočilo ime Johna Cusacka i svi smo se zapalili. Odmah smo pogledali par njegovih filmova da budemo sigurni. Ispalo je sjajno, on je shvatio da sam ja potpuno različita osoba od one koju je on zamišljao, a ja sam otkrio potpuno cool tipa, s kojim uvijek mogu popiti pivu ili čašu vina.

Je li slučajnost to što ste lik kojeg glumi Patrick Bachau nazvali Roland?

Zapravo je, i to me oborilo s nogu. U prvoj se varijanti lik zvao Manfred Picard. Harold je imao učitelja glazbe, Francuza, koji se tako zvao. Onda nam je producent druge ekipe, također Francuz, rekao da to ne možemo napraviti, jer Manfred nije francusko ime. Ja sam pomislio da je zapravo zgodno što ima njemačko ime, no ipak smo odlučili dati mu drugo ime, a to je bilo Roland.