Koliko vrijedi kolač od sira? Za Ursulu Lafos odgovor je jasan kao dan: dva sata. Toliko joj je, naime, trebalo da ispeče kolač koji je prije dva tjedna dostavila na proslavu jedne starije gospođe. "Vrijeme koje mi je za to bilo potrebno zatim je dodano na moj račun", kaže Ursula. Sada je dva sata u plusu i nada se da će naći nekog tko će joj ponuditi konverzacijsku poduku iz engleskog jezika. U trajanju od dva sata.

Zvuči zbunjujuće, no portal za razmjenu koji je osmislila zajedno sa svojim suradnikom Timom Bindlerom funkcionira upravo tako: na njemu ljudi nude odnosno kupuju usluge ili proizvode koje su načinili sami - i to bez novca. Taj se sustav zove "online razmjena vremena" - sredstvo razmjene je isključivo vrijeme koje potrošite za, recimo, pečenje kolača ili konverzacijske vježbe iz engleskog jezika s nekom osobom.

Dobra stara trampa u novom ruhu

"Zeittausch 2.0" ("Razmjena vremena 2.0") nudi veći broj mogućih korisnika i više mogućnosti. "Namjeravamo i umrežiti portale, tako da netko iz, primjerice, Züricha može doći u Basel tražiti uslugu, a sve se obračunava preko portala na kojem je ta osoba registrirana", kaže Ursula Lafos.Ovakvi su portali u posljednje vrijeme hit u Švicarskoj, a neprofitnih ponuđača na njima ima sve više. Baselski portal zasad je najmlađi - na Internetu je od 5. mjeseca. Ideja na kojoj se temelji zapravo i nije nova: potječe iz 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća kad su se ljudi u mnogim susjedstvima sami organizirali kako bi si međusobno pomagali. U Njemačkoj i Švicarskoj i dan-danas postoje susjedstva u kojima ljudi jedni drugima nude različite usluge, međutim ne putem interneta, nego na oglasnim pločama ili putem cirkularnih pisama.

"Banke vremena"

Zvuči poput banke, a u načelu to i jest. Na ovim portalima najvažniji je saldo. Članovima se na račun dodaje vrijeme kada nekome učine neku uslugu, a oduzima se kada druge angažiraju da nešto učine za njih. Kako nitko ne bi radio previše i kako ne bi mogao iskorištavati druge bez da im uzvrati uslugu, računi, kao i u bankama, imaju limite. "Kod nas nitko ne smije biti u plusu odnosno minusu više od 20 sati", objašnjava Ursula. Vrijeme se čak može pokloniti i davati u nasljeđe.

Pomoć starijim i nemoćnim osobama

Budući da članovi portala vrijeme tretiraju kao novac, razmjena je apstraktna: baka uslugu za kolač ne mora uzvratiti osobno, već to može učiniti učenik kojem će ona, pak, pomoći s lektirom. A ovaj onda može, recimo, nekome pokositi travnjak. Davanje poreznih savjeta tako ima jednaku vrijednost kao kuhanje ručka - i to je upravo velika prednost portala za razmjenu: "Ovako i oni manje imućni imaju pristup dobrima i uslugama koje si inače ne bi mogli priuštiti", rekla je Lafos.

U budućnosti će i skrb o starijim osobama možda izgledati tako, a o uvođenju ovog sustava ne razmišlja samo baselski portal za razmjenu. "Obilazite nemoćne osobe i pomažete im u svakodnevici"" pojasnio je administrator Timo Bindler. "Nije riječ o tome da ih njegujete, nego da umjesto njih odete u kupovinu ili da im malo pravite društvo. Vrijeme koje provedete sa starijim ljudima štedite i zatim drugi na isti način pomažu vama kada ostarite." Bindler kaže da ni ovo načelno nije ništa novo. Podsjeća kako je Japan upravo na ovaj način reformirao čitav zdravstveni sustav. "Može se, dakle, reći da sami sebi uplaćujete vrijeme u fond mirovinskog osiguranja."