O značajnom i nadahnutom opusu koga čini niz jakih ciklusu ulja istaknutog hrvatskog likovnog umjetnika iz Dubrovnika, akademskog slikara Lukše Peke, pisalo se često i iznimno afirmativno.

Svojim osobenim pristup stvorio je specifično djelo koje prirodno i logično izranja iz mediteranskog okruženja u kojem živi i stvara.

Početkom devedesetih godina Peko je radio na ciklusu „Glava",u tehnici ulja na platnu, ciklusu obilježenog ratom, užasom, boli, patnjom, smrću, devastacijom ljudskog dostojanstva, razarenjem ljudskog života.

Ciklus se definirao 1997. godine kada je i izložen javnosti.

Danas kada se iznova suočimo s nizom ulja iz ovoga ciklusa,neminovno se prisjetimo tih ne tako davnih vremena, borbe, stravičnih uništenja i osjetimo one tako prepoznatljive drhtaje tijela i duše.

Sveprisutni element krvi, kapljica i mrlja prigušene crvenkaste boje u kojima život otječe u nepovrat, uz glavu, živu, neživu, ispaćenu, smrtnu, ključni je elementna svim slikama.

Život koji prestaje,život koji visi na niti, izgubljen život, život posljednjeg pogleda umirućega, kraj svjetla.

Životi u ratnim katastrofama neprekidno su izloženi pogibelji,strahu, svakodnevnom užasu, iščekivanju svršetka, vidljivo i prepoznatljivo na svakoj glavi žrtve, u svakoj gesti lica.

Ciklus „Glava" Lukše Peke izvanredan je doprinos angažiranoj antiratnoj umjetnosti i općenito tome ljudskom stavu, koji će unatoč brojnim današnjim i prošlim ratovima ipak jednoga dana prevladati u cjelini.

Ciklus „Glava" Lukše Peke llikovno je djelo iznimno dojmljivo, snažnog slikarskoga izričaja.