Anya Hindmarch svoju je prvu torbu dizajnirala kad joj je bilo pet godina. Tada ih je radila rezajući papir i lijepila ih selotejpom. Anya danas ima svoje carstvo modnih dodataka, a postala je poznata po jednoj vrsti torbi.

2007. godine Hindmarch se udružila s britanskim supermarketom Sainsbury kako bi kreirala ograničenu liniju velikih pamučnih torbi nazvanih 'I'm not a plastic bag' ('Ja nisam plastična vrećica'). Torba je lansirana na tržište kako bi podigla svijest o negativnom utjecaju koji plastične vrećice iz supermarketa imaju na okoliš.

Na dan lansiranja, 80 tisuća ljudi se poredalo ispred trgovina i to samo u Velikoj Britaniji.

''Može se reći da je to bio trenutak u kojem vam se upalila žaruljica. Korištenje plastičnih vrećica je nešto što me mučilo dugo vremena. Kad nam je pristupila društvena organizacija 'We are What We Do' ('Ono smo što činimo'), to mi je bilo nešto sasvim prirodno. Znali smo da će suradnja sa Sainsburyjem biti riskantna za naš brend, ali osjećali smo da je to nešto važno'', kaže Hindmarch.

Ono što se isprva činilo riskantnim, ispalo je jednom od najuspješnijih kampanja za podizanje ekološke svijesti. Torbe su se rasprodale u samo nekoliko sati, a ljudi su bili toliko očajni da su mnogi na eBayu počeli za mnogo veću cijenu prodavati lažnjake.

Ipak, Anya Hindmarch neće tako skoro dizajnirati ne-plastičnu torbu jer, kako kaže, to ne bi imalo isti učinak. Histerija je nastala zbog činjenice da je original bio ograničene proizvodnje i zato je poruka bila tako snažna. Uz to, budući da modna industrija pokušava preživjeti u doba ekonomske krize, neprofitni projekti ostaju na dnu liste prioriteta.

''Netko mi je jednom rekao, 'Kad nešto baciš - nema povratka'. Nisam savršena ali trudim se, a jedna je stvar sigurna - ne koristim plastične vrećice. Nemojte me krivo shvatiti, to je izvrstan izum, ali problem je u tome što ipak uvijek završi na odlagalištu smeća. Kad bi svi svoje ekološke navike povisili samo za pet posto, već bismo svi primijetili razliku'', zaključuje Anya Hindmarch.