Posljednjih se godina sve više raspravlja o tome što je to sreća, a postoji i cijeli niz savjeta koji ukazuju na to kako postići taj nevjerojatan osjećaj. No koliko god taj cilj bio plemenit, on je pogrešan. Ljudi bi, umjesto sreći, trebali težiti smislu života, koji je spoj namjere i ponašanja s tom namjerom kako bi se pronašla istinska strast u životu (Emily Esfahani Smith, TED Talk).

Problem sa srećom je taj što je ona prilično relativan pojam koji za svakog pojedinca ima posebno značenje, no ni jedno od tih značenja ne može se definirati ako osjećaj nemamo s čime usporediti. Ne možemo poznavati sreću, ako nismo upoznali tugu.

Ako aktivno pokušavamo izbjeći osjećaj tuge, odbacujemo prilike koje bi nam mogle donijeti sreću. S obzirom da je savršenstvo neostvarivo, trebali bismo prestati tražiti sreću, već slaviti male pobjede. Usredotočivši se na detalje koji nas svakodnevno čine sretnima razvijamo sustav zahvalnosti, postajemo svjesni široke slike, a ta je da su i tuga i sreća sastavni dio života.

Kad smo žalosni, tužni ili razočarani, usredotočeni smo na pogrešnu stvar pa zaboravljamo da isto tako ima i dobrih dana. Kada osjetimo neki od negativnih osjećaja, trebali bismo svjesno i namjerno početi razmišljati o nečemu što nas osrećuje. 

Ako se želite osjećati sretnijima, počnite aktivno pratiti svoje emocije i za svaku negativnu. nabrojite 3 koje vas čine sretnima (radi se o detaljima, finom ručku, mirisu opranog rublja...). Trenrajte svoj morak da automatski traži dobre stvari u svakoj situaciji pa će one negativne polako priječi u drugi plan.