Kava je sveprisutna u našim životima. Koliko znate ljudi kojima je jutarnja kava nezaobilazni ritual ili nužnost bez koje se ne mogu probuditi? Koliko ste puta rekli: ‘Idemo na kavu’, označavajući pritom razgovor koji ne mora isključivo biti uz tu finu crnu tekućinu. Kava je postala sinonim za ugodno druženje. No, uza sve to, pitanje je koliko zapravo kavu shvaćamo ozbiljno i koliko nam je bitna kvaliteta tog napitka koji tako volimo piti u svako doba dana? Nik Orosi, vlasnik ‘eli’s caffea’ u neposrednoj blizini zagrebačkog Britanskog trga zalaže se upravo za to da ljudi uživaju u kavi i da budu svjesni toga što piju.

‘Kava nije samo psihološko iskustvo, već i estetsko, sociološko i intelektualno. To je ono u što ja vjerujem, i to svugdje govorim i pišem. To je moja maksima. To je zapravo tako jednostavno. Sve je počelo od kave. I ratovi su se vodili zbog kave. U prvim kafićima su se okupljali intelektualci i pitam se gdje se to izgubilo.

Sad ljudi dođu i uopće ne uživaju u samoj kavi.  Daj mi instant, daj mi šesnaest čokoladica, problem je ako nema pušenja, a ono što je u šalici uopće nije bitno. Osjetljiv sam na to.’ objašnjava Nik.
Trostruki prvak hrvatske i 31. barist u svijetu, Nik će uskoro put Copenhagena gdje se od 19. do 22. lipnja održava svjetsko prvenstvo. Ondje će, kako to već pravila nalažu, imati petnaest minuta da sucima pripremi espresso, cappuccino te za kraj koktel od kave, takozvani ‘signature drink’. Ove će godine u svom nastupu koristiti kavu dvostrukog svjetskog prvaka, Norvežanina Tima Wendelboea, koja će se od jeseni i spravljati u ‘eli’s caffeu’.

‘Tim je bog među baristima. Dvaput je bio svjetski prvak, a više se ne natječe. Ali on je živa ikona u svijetu kave. Njegov se blog čita poput Biblije. On je prvi počeo sam pržiti kavu, prvi koristio aparate s teflonom. I danas kada naprave novi aparat za kavu, pošalju ga njemu na testiranje. Prvi je na vrećici svoje kave napisao koja je mješavina, s kojih plantaža i na koliko se stupnjeva peče. Zbog toga su se na internetu vodile debate do besvijesti. Kao, pa takvu kavu onda može bilo tko napraviti. Pa baš zato, ajde ako možete, budite Tim. Nema šanse. I onda sam mu napisao poruku u kojoj sam ga pitao mogu li koristiti njegovu kavu za svjetsko prvenstvo. A on mi je odmah poslao jednu pošiljku besplatno. I poslije na njegovoj stranici pročitam kako se on nada da ću uzeti u obzir da imam njegovu kavu. Nisam mogao vjerovati. Prejak je, on je jednostavno najveći’, priča najbolji hrvatski barist.

U Italiji riječ ‘barist’ označava konobara, čovjeka za barom, ali u svijetu vrhunske kave, barist je onaj koji priprema kavu, koji zna sve o toj kavi, njezino podrijetlo, odakle dolazi, kako je pržena, mljevena. Pravi barist jednostavno živi kavu, a takav je i Nik, premda nije oduvijek maštao o tome da mu to postane životni poziv.

‘O tome sam već puno puta pričao... sanjao sam je, stvarno sam sanjao kavu. Ja je nikada nisam strastveno pio, čak je ni sad ne pijem. Moram je piti u društvu da bi mi bio gušt. Nisam poput onih ljudi koji ne mogu funkcionirati ako ne popiju kavu. Sanjao sam Illy (poznati talijanski brend kave), odnosno crvenu kocku... Na internetu sam i našao Illy, i odmah sam ih nazvao, a oni su mi rekli: ‘Jesi li ti lud? Ne možeš ići u školu, nemaš ni kafić, nisi radio za barom.’ Moraš raditi s njima da bi išao u njihovu školu. Ali ja sam ih maltretirao i maltretirao, i rekli su: ‘Ajde, više, plati i uči.’ Talijani su ondje umirali od smijeha kada sam došao. Nisam pio kavu i nisam nikada napravio espresso. Treći sam dan već bio drugi na testiranju, a oni nisu mogli vjerovati’, prisjeća se Nik.

‘World Barista Championship’ iznimno je cijenjeno natjecanje u svijetu, a državni prvaci najčešće se tijekom godine samo pripremaju za prvenstvo i uza se imaju cijeli tim ljudi, dok Nik vodi svoj ‘eli’s cafe’ i radi u njemu, trudi se biti što više sa svojom obitelji, a nema ni tim ljudi koji radi za njega.
‘Japanka, recimo, dnevno trenira 12 sati. Novozelanđanin ima oko sebe ljude koji sve rade za njega, doslovce ga odijevaju, a on ne mora misliti ni na što drugo osim da prenese tehniku s treninga na nastup. I bio je treći. A prvak svijeta, Englez, svemu pristupa s najvećom ozbiljnošću. U Japan je prošle godine sa svojim timom došao ranije, po trgovinama je kupovao japansko mlijeko i svako odreda isprobao. Išli su u krajnost, ali tako se postaje prvak svijeta’.
Nik nastavlja živjeti svoj san, uživa u spravljanju kave i kada vidi da njegove mušterije poznaju i vole kavu.

‘Ja se utopim u svojoj sigurnosti. Već sam prvak sto godina i nekad radim gotovo automatski, pa volim kad mi kupac kaže: ‘Nik, što je danas s kavom?’ I onda stvarno primijetim da nije kako treba biti i ispravim se. I to ja volim. To sam htio. Jer ja sam zbog njih prvak, ne zbog sebe.’
S ljudima sam dobar ako su oni dobri sa mnom. Ako nemaš poštovanja prema kavi, tada nemamo o čemu pričati. Ja nisam tu da budem ‘mister simpaticus’ nego da radim najbolju kavu. 

‘Italija je zemlja koja se smatra svjetskim središtem kave. Ali premda je kvaliteta iznad prosjeka, posebice hrvatskog, ne njeguju vrhunsku kulturu pijenja kave,  a njihovi prvaci nikada nisu bili među prvih deset na svijetu’, objašnjava Nik. Svjetsko središte uživanja i poštivanja kave danas je u Skandinaviji, ponajprije u Norveškoj, gdje Nika oduševljava to što Tim Wendelboe u svom kafiću može najnormalnije staviti natpis da je taj tjedan crni (‘black week’), i da se poslužuje samo čista crna kava. I ljudi će dolaziti i neće tražiti kavu s mlijekom. Jednostavno će uživati u kavi.