Kriza hrvatskog sudstva odavno se u RH promatra kao redovno, permanentno stanje. Oko uzroka se ne slažu nužno svi, ali objektivni efekti su neporecivi: veliki broj neriješenih predmeta, kao i onih koji se vraćaju na novo procesuiranje, te razmjerno loši osvrti međunarodnih strukovnih organizacija. Proteklih dana su još dva momenta ukazala na zabrinjavajuću situaciju.

Prvo, veliki broj sudaca diljem Hrvatske reagirao je vrlo nepovoljno na internu anketu predsjednika Vrhovnog suda RH Radovana Dobronića o, među ostalim, njihovim izvansudskim djelatnostima, tj. radu u „fušu". Drugo, suci Vrhovnog suda iskazali su krajnje negativan stav o jednoj zakonsko-predlagačkoj inicijativi ministra pravosuđa RH Ivana Malenice. On je, naime, u nacrt izmjena i dopuna Zakona o sudovima unio odredbu o periodičnim sigurnosnim provjerama svih hrvatskih sudaca.

Problem veći negoli se mislilo

Saznali smo tako da sudački fah ne želi polagati račune o profesionalnim aktivnostima izvan mjesta svog stalnog angažmana, te da smatra kako obavještajni rad nad njime nije prikladna mjera. Po mišljenju profesora Alana Uzelca s Pravnog fakulteta u Zagrebu, dobro je što se pravosudna hijerarhija aktivirala u ispitivanju izvansudskih djelatnosti sudaca: „S obzirom na već uočene neuralgične točke našeg sudstva, potrebno je prikupiti objektivne informacije kako bi se one analizirale i predstavile javnosti."

„Na tom temelju", dodao je za DW, „treba ispitati granice postojećih praksi i razlučiti gdje socijalni angažman sudaca izvan sudnica jest dobar i poželjan, a gdje se pretvara u nešto loše i nepoželjno. Ako ta inicijativa nije dobro primljena među sucima, to me žalosti, jer bi moglo ukazati na to da je problem veći negoli se mislilo i da predsjednika Vrhovnog suda bojkotiraju paralelni centri moći stvoreni u visokim sudačkim strukturama."

Što se pak tiče sigurnosnih provjera sudaca uvedenih nedavnim izmjenama Zakona o sudovima, Uzelac se pridružuje stavovima Centra za demokraciju i pravo „Miko Tripalo" po kojem su takve provjere loše postavljene jer je teško vjerovati da će uroditi pouzdanim rezultatima. „Umjesto provjere za sve hrvatske suce, kojih ima preko tisuću i pol, za koje se u postavljenim rokovima ovaj posao ne može kvalitetno obaviti, trebalo je provjeru ograničiti na suce i predsjednike viših sudova i one kod kojih zbog naravi posla postoji veći stupanj rizika", drži ovaj stručnjak s Katedre za građansko procesno pravo.

Bez obaziranja na bolje europske prakse

Osim toga, Uzelac napominje da ovako široke provjere bez propisanog postupka i mogućnosti osporavanja nisu ni u skladu s europskim standardima vladavine prava. I da je sveukupno riječ o prenagljenoj i populističkoj reformi koja bi trebala na kratke staze donijeti političke bodove svojim autorima: „Od nje će se na koncu morati odustati - a možda je baš zato i bila ovako koncipirana."

„Za sigurnosne provjere inače postoje dobri europski primjeri, no njih se ovdje nije slijedilo. Provjera sudaca treba biti provedena na način koji treba biti efikasan, ali i na način koji jamči pouzdana utvrđenja i pravo na obranu. Ovako, dospijevamo u paradoksalnu situaciju protivnu temeljima pravne države: načelno više vjerujemo tajnim službama nego sucima", zaključio je Alan Uzelac.

Jedan od primjera bolje prakse sigurnosnih provjera bio je onaj u Albaniji, mada sa znatno drastičnijim stanjem korupcije među sucima - čak i u poredbi s hrvatskim slučajem. No i to je bilo jednokratno, te svakako zasnovano na jako uvjerljivim indicijama, u najmanju ruku. Pored toga, zanimalo nas je kako nedovoljno učinkovito sudstvo djeluje na ukupno društvo u RH, i gdje su uopće korijeni tog problema. Obratili smo zato, na istom zagrebačkom fakultetu, sociologu prof. Dariju Čepi.

„Hrvatsko je pravosuđe jedan od najproblematičnijih dijelova hrvatskog političkog sustava", smatra on, „a takvog ga je kreirao još Franjo Tuđman, odnosno HDZ, s ciljem lakšeg i potpunijeg kontroliranja cjelokupnog političkog sustava u Hrvatskoj. Mnogi su suci otpušteni, a na njihova su mjesta dovedeni lojalni i neiskusni kadrovi, struktura sudstva se stalno mijenjala, kao i ovlasti pojedinih dijelova aparata, pogotovo ako bi se pokazale naznake da će neki dio sudbene vlasti početi djelovati samostalno."

Čepo dodaje kako je, povrh svega, Ustavni sud danas gotovo potpuno predan održavanju moći dominantne političke stranke općenito, a vlade specifično. Na sve je to došla Europska unija, koja je tijekom pregovora inzistirala na reformi pravosuđa i jačanju njegove neovisnosti, a da pritom nije vodila računa tko su kadrovi kojima će tu neovisnost dati u ruke.

Lojalni kadrovi i dvojbene odluke

„I dobili smo što smo dobili. Sudbenu vlast koja se opire svim mogućim promjenama, kako izvana tako i iznutra, a koja je u isto vrijeme prepuna s jedne strane HDZ-u lojalnim kadrovima, a s druge strane sucima koji donose dvojbene odluke. U takvoj situaciji, teško da možemo očekivati da jedna od triju grana vlasti funkcionira onako kako bi trebala - da bude jamac vladavine prava i kontrolor presizanja moći od strane političke elite", procjenjuje Dario Čepo.

Dodajmo tome, naposljetku, da se o spomenutoj inicijativi ministra pravosuđa RH za sigurnosnu procjenu nepovoljno izrazila i Europska udruga sudaca. Ukupna problematika je u međuvremenu nadrasla interes samo jedne stranke, jer se često ističe da je sudski kadar u značajnoj mjeri postao svojevrsna država u državi. Pritom u zemlji Hrvatskoj izostaje politički konsenzus oko mogućeg rješenja. Stoga se mogu očekivati daljnji slični momenti razmimoilaženja, dok svu štetu za takvo stanje nastavljaju podnositi primarno građani.