Međunarodno istraživanje o kretanju tjelesne mase odraslih osoba u urbanim i ruralnim sredinama, u kojem su sudjelovali i hrvatski stručnjaci, pokazalo je kako je u Hrvatskoj vjerojatnost za debljinu u ruralnim sredinama veća za 44 posto kod muškaraca te 40 posto žena, objavio je u utorak Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ).

Istraživanje je proveo Imperial College iz Londona, a rezultati su objavljeni 9. svibnja u međunarodnom časopisu "Nature". Obrađeni su podaci o tjelesnoj visini i masi više od 112 milijuna odraslih osoba iz urbanih i ruralnih područja iz 200 zemalja, u razdoblju između 1985. i 2017. godine. U provedbu studije bila je uključena mreža od preko tisuću stručnjaka diljem svijeta, uključujući i Sanju Musić Milanović iz HZJZ-a.

Studija je pokazala kako je na globalnoj razini u razdoblju od 1985. to 2017. zabilježen prosječni porast indeksa tjelesne mase (ITM) od 2 kilograma u žena i 2,2 kilograma u muškaraca, odnosno da svaka osoba ima 5-6 kg tjelesne mase više. Pritom se više od polovice globalnog porasta u debljini u razdoblju od 33 godine može pripisati rastu ITM-a u ruralnim područjima.

U nekim zemljama niskog i srednjeg dohotka ruralna područja pridonosila su s 80 posto od ukupnog porasta ITM-a u tom razdoblju. Tako je od 1985. prosječni ITM u ruralnim područjima porastao za 2,1 kilograma i u žena i u muškaraca, dok je u gradovima zabilježen porast ITM-a od 1,3 kilograma u žena i 1,6 kilograma u muškaraca.

To ukazuje na zapanjujuće razlike koje su se dogodile u zadnja tri desetljeća. Naime, žene i muškarci koji su živjeli u gradovima 1985. godine u više od tri četvrtine zemalja imali su viši ITM od onih u ruralnim područjima, da bi se s  vremenom ta razlika u velikom broju zemalja smanjila ili čak promijenila smjer.

U skupini zemalja s visokim dohotkom, povećanje tjelesne mase u ruralnim područjima bilo je vidljivo posebno u žena, a stručnjaci to povezuju s nedostacima života izvan gradova: nižim dohotkom i razinom obrazovanja, ograničenom dostupnošću i višim cijenama pravilnih prehrambenih namirnica te s manje sportskih i rekreacijskih ustanova.

U razdoblju od 1985. do 2017. godine, ruralna područja u zemljama s nižim i srednjim dohotkom doživjela su porast dohotka, unaprjeđenje infrastruktura, razvoj mehanizacije poljoprivrede i povećanje broja automobila, što dovodi do smanjenja potrošnje energije, ali i veću potrošnju procesuiranih prehrambenih proizvoda i proizvoda niže kvalitete uslijed nedostatka adekvatne zakonske regulative. Ti čimbenici pridonose bržem porastu ITM-a u ruralnim područjima.

Na nacionalnoj razini došlo je do blagog smanjenja ITM-a u razdoblju od 1985. do 2017. godine u žena u dvanaest europskih zemalja (Grčka, Španjolska, Litva, Republika Češka, Italija, Portugal, Srbija, Francuska i Malta) i Pacifičkog dijela Azije (Nauru, Singapur i Japan). Drugi ekstrem zabilježen je u žena u Egiptu i Hondurasu, gdje je zabilježen porast ITM-a od 5 kilograma.

ITM je porastao u svim zemljama, najviše u Sv. Luciji, Bahreinu, Peruu, Kini, Dominikanskoj Republici i SAD-u, svugdje za više od 3,1 kilograma.

Žene iz ruralnih područja zemalja središnje i istočne Europe imale su, u odnosu na ostale zemlje, višu tjelesnu masu od onih iz urbanih sredina za oko 1 kilogram, i to u Bjelorusiji, Češkoj i Latviji. Ta razlika ostala je uglavnom nepromijenjena od 1985. godine.

U muškaraca iz ruralnih područja, najveća razlika zabilježena je u Švedskoj, Češkoj, Irskoj, Australiji, Austriji i SAD. Muškarci iz ruralnih područja imali su ITM za oko 0,35 kilograma viši od onih iz urbanih područja.