Da građani koriste neprijavljene televizore i radije, Hrvatska radiotelevizija pokušat će dokazati uz pomoć kontrolora koji svjedoče da su čuli te prijamnike u stanovima optuženih građana, piše Slobodna Dalmacija.

Odvjetničko društvo Hanžeković-Radeković i partneri, po punomoći glavnog ravnatelja HRT-a Vanje Sutlića, Prekršajnom je sudu u Splitu dostavilo više od 500 zapisnika s dokazima temeljenim na prisluškivanju.

János Römer, predstavnik HRT-a za odnose s javnošću, objasnio je kako je nekada postojala obveza trgovaca javiti podatke o prodaji televizora i radija, ali već godinama to nije tako. Sada tu obvezu, prema Zakonu o HRT-u, ima vlasnik prijamnika. Sam je u roku od 30 od dana nabave HRT-u dužan prijaviti prijamnik. Za splitsko područje HRT ima samo jednog kontronolora, ali u pojedinim mu se akcijama pridružuju kolege iz drugih gradova.

Na upit znači li to da ti kontrolori čuče ispred vrata građana i prisluškuju, u HRT-u je vješto izbjegnut konkretan odgovor.

 - Svaka prijava za izbjegavanje obveze plaćanja RTV pristojbe posljedica je konkretnog pokazatelja o postojanju prijamnika i terenske provjere. Jedan od pokazatelja na kojima se kontrola temelji, može biti, na primjer, i nečija prijava postojanja prijamnika, ali vjerujem da ćete razumjeti da nisam u prilici detaljnije iznositi načine na koje se kontrola provodi ili argumentaciju koja se koristi u sudskom postupku dok je taj postupak u tijeku - zaključio je János Römer te nadodao da bi se, u odnosu na 1,3 milijuna obveznika, moglo reći da je broj građana koji izbjegavaju tu svoju obvezu, zanemariv.

Da bi osoba na sudu bila proglašena krivom i kažnjena s 500 kuna, mora biti dokazano da je ona vlasnik neprijavljenog televizora. U HRT-u nemaju odgovor na pitanje kako kontrolori mogu znati da je vlasnik stana iz kojeg se čuje televizor ujedno vlasnik samog televizora, ali to ih ne sprječava da temelje tužbe na takvim „dokazima".

Na kraju, kako će kontrolori točno razabrati radi li se o neprijavljenom televizoru ili radiju ili tek nečemu iz nepreglednog mora sadržaja dostupnih na internetu, koji vrlo lako mogu zazvučati poput tih uređaja? Jesu li kontrolori dovoljno temeljiti? Valjda je na nama da odlučimo uznemiruje li nas više mogućnost neutemeljene tužbe ili pomisao da nas netko sluša cijeli dan.