Kino Tuškanac od 22. do 29. travnja zagrebačkoj publici donosi jedinstvenu priliku - premijernu retrospektivu gruzijsko-francuskog redatelja Otara Iosselianija koju čini svih trinaest autorovih restauriranih dugometražnih igranih filmova. Riječ je o filmašu čija filmska idiosinkratičnost izmiče standardnim kategorizacijama i čija se poetika temelji na nizanju svakidašnjih situacija, tematiziranju društvenih uloga i bizarnih karaktera.

Retrospektivu otvara humorna drama Zbogom, jadnici (1999), ovjenčana nagradom FIPRESCI na dodjeli Europskih filmskih nagrada, ujedno i jedan od najpoznatijih redateljevih filmova. Epizodično dramaturški strukturirano ostvarenje naizgled bez zapleta, ležerno je, šarmantno, ali i dovoljno ozbiljno te inteligentno koncipirano djelo koje se duhovito bavi položajem francuskog radništva na nižim razinama društvene ljestvice.

Na rasporedu u petak je socijalna drama Opadanje lišća (1966), film polaganog ritma koji nudi oštroumne opservacije o ljubavi, radništvu i birokraciji, čiji je adut i dojmljiva atmosferična fotografija Abessaloma Maisuradzea, a slijedi komedija Jesenski vrtovi (2006) koja se satirički osvrće na svijet visoke politike i asocira na filmove Jacquesa Tatija, ali i na bunjuelovsku satiru iz posljednjeg razdoblja redateljeva stvaralaštva. 

Subota donosi humornu dramu Lov na leptire (1992), ovjenčanu dvjema nagradama u Veneciji. Nepretenciozan, angažiran film polazi od humanizmom natopljenog prikaza provincijskog seoskog života i prerasta u uvjerljivu moralističku priču o prolaznosti tog života. Iste večeri kino Tuškanac prikazuje i Chantrapas (2010), djelo u kojem je moguće prepoznati autobiografske detalje autora, iako on tvrdi da je riječ svojevrsnom „kolektivnom portretu filmskih redatelja".

U nedjelju je u Veneciji nagrađena humorna drama Razbojnici, poglavlje VII (1996), narativno složeno ostvarenje podijeljeno u tri cjeline koje se odigravaju u različitim povijesnim razdobljima (srednji vijek, Listopadska revolucija, suvremenost), pri čemu isti glumci tumače različite likove u različitim epohama. Iosseliani je kreirao djelo s porukom da se tijekom stoljeća malo što mijenja, odnosno da ljudska priroda i motivi ostaju isti.

Publika će u ponedjeljak 26. travnja moći pogledati Pastoralu (1975),  priču o susretu dviju skupina ljudi različitih kulturnih i mentalitetnih zaleđa te posljednji film koji je Iosseliani snimio u domovini, odnosno prije odlaska u Francusku. Slijedi crnohumorna satirična komedija Zimska pjesma (2015), efektno pomaknuta, zabavna i vrlo šarmantna pikareska o dvojici prijatelja koji doživljavaju niz šašavih pustolovina.

Kino Tuškanac u utorak prikazuje humornu dramu Bio jednom jedan drozd (1970) kojom se Iosseliani uvrstio u sam vrh tada suvremenih sovjetskih filmaša. U filmu se mogu naslutiti utjecaji djela Jacquesa Tatija, Federica Fellinija i braće Marx. I ovaj redateljev film imao je problema s cenzurom jer se sovjetskim vlastima nije svidjela priča o nesvrhovitoj i besciljnoj egzistenciji neodgovornog mladića.

Humorna drama Ponedjeljak ujutro (2002), nagrađena na Berlinaleu, bit će prikazana u srijedu. Djelo se na duhovit način, koristeći bizarnosti, nadrealne detalje i ekscentrične likove bavi temama monotonije radničkog života, kao i egzistencije uopće, dok u nastavku večeri slijedi I bi svjetlost (1989), humorna drama intenzivno obilježena etnografskim motivima u kojoj je Iosseliani želio ispripovijedati filmsku priču o propasti jedne civilizacije i kulture. 

Retrospektiva završava u četvrtak 29. travnja kada je na programu krimi-komedija Ljubimci mjeseca (1984), nagrađena u Veneciji. Posrijedi je šarmantno i vizualno dojmljivo ostvarenje iza čije prividne izvedbene lakoće se krije duhovit i oštrouman prikaz klasnih i društvenih odnosa. Za kraj stiže humorna romantična drama Priča o stvarima (1961), prvo važnije Iosselianijevo djelo, njegov diplomski film pod mentorstvom Aleksandra Dovženka, koji je bio cenzuriran i bunkeriran na punih 15 godina.