Informatički rat traje neprestano, a ima i jasno određenu cijenu - 6,3 milijuna dolara na dan. Taj račun naprave hakeri, a plaćaju ga institucije i sustavi koji upravljaju državama kao što su prometni servisi (putnici, roba), energetske institucije i tvrtke, telekomunikacijski giganti, gospodarske institucije, banke, vladajuća struktura, uredi za nacionalnu sigurnost, hitne službe... U biti svi kojima je Internet na bilo koji način elementarni dio neophodan za svakodnevno funkcioniranje. Posljedice hakerskih poteza samo rastu i sve su štetnije, stoji u izvješću CSIS-a (Center for Strategic and International Studies) čiju je izradu zatražio gigant specijaliziran za IT sigurnost McAfee.

U sklopu analize koju su dvije institucije provele, ispitano je 600 odgovornih osoba u relevantnim svjetskim tvrtkama iz 14 zemalja koje u globalnom smislu, zbog svoje važnosti i koordiniranosti, predstavljaju kritičnu infrastrukturu. Čak 54 posto ispitanih ustvrdilo je da je instanca pod njihovom kontrolom bila napadnuta od strane hakera ili čak terorista. Ta je infrastruktura sve kompleksnija i povezanija pa bi napad na samo jedan njen dio mogao imati domino efekt, smatra Salvatore Tucci, predsjednik talijanskog Udruženja stručnjaka za kritičnu infrastrukturu.

Izvješće je pokazalo da su usprkos svim tehnološkim barijerama i sigurnosnim normama opasnosti ipak porasle. Čak 37 posto ispitanika kaže da se rizik od napada u posljednjih 12 mjeseci znatno povećao, a ne smanjio. Osim toga, porazna je činjenica da su zemlje poput SAD-a i Kine također bile umiješane u napade, što kao napadači što kao žrtve.

Saudijska Arabija, Meksiko i Indija neke su od zemalja u kojima je razina spremnosti i sigurnosti u ovom kontekstu vrlo niska, a takvo je i povjerenje u obrambeni sustav. Razina mjera sigurnosti koje se provode radi zaštite kritične infrastrukture najveće su u Kini (62 posto), zatim u SAD-u (53 posto) i velikoj Britaniji (51 posto); među velikim i razvijenijim zemljama Njemačka, Italija, Španjolska i Indija drže zadnja mjesta. Može se samo nagađati kakva je situacija u slabo razvijenim i tranzicijskim zemljama.

Izvješće na kraju donosi zanimljivu konstataciju: „Ako je cyber-prostor Divlji zapad, onda šerif mora uvesti reda" aludirajući na to da vlade diljem svijeta moraju djelovati na korist sigurnosti kritičnih infrastruktura, odnosno da osigura normalno funkcioniranje država.