Kanadski glumac Gregory Smith poznato je lice svim zaljubljenicima u film i televiziju. Pričali mi o TV uspjesima Everwooda ili Rookie Bluea ili poznatim filmovima poput Patriota, Closing the Ring ili Hobo with a Shotgun, u svojih 30 godina Gregory se uspio dokazati kao vrlo talentiran i raznovrsan glumac.

Nedavno je uronio i u svijet režije, a iako iza sebe nemam 30 godina novinarskog iskustva, sa sigurnošću mogu reći da mi je ovo bio najopušteniji i najprijateljskiji intervju dosad. Od profesionalnih ciljeva i filmaških ambicija, preko osobnih interesa, sve do njegovog skorog posjeta Hrvatskoj, poveli smo razgovor koji me vratio u dobre stare bezbrižne dane gledanja Everwooda tijekom lijenih popodneva.

Kada si i kako otkrio da je gluma ono čime se želiš baviti?

Glumim dulje nego što pamtim. Kad sam počeo snimati reklame, imao sam svega jednu godinu. Ne sjećam se puno detalja iz toga doba, osim da mi je primarna motivacija bio stol s hranom i pićem. Stvari su se promijenile kad sam snimao Patriota. U filmu moj lik umre. Nekoliko tjedana prije snimanja te scene shvatio sam da nemam pojma kako da to izvedem. Do toga trenutka nikad nisam morao glumiti u scenama koje nisam nikako mogao povezati sa svojim životnim iskustvima. Tada sam imao 15 godina, ni na kraju pameti nije mi bilo kako bi trebala izgledati iskrena scena smrti ili kako bih se ja u njoj trebao osjećati. Počeo sam pitati kolege glumce za savjet. Posljedica toga bio je intenzivni last minute tečaj tehnike koji mi je održala nevjerojatno talentirana skupina glumaca. To je bio trenutak u kojem sam se zbilja zaljubio i u kojem sam spoznao što želim od svojega života.

Godine 1999. primio si Young Artist Award za glavnu ulogu u filmu Small Soldiers s Kirsten Dunst, 3 godine kasnije gledao sam te u jednoj od glavnih uloga u filmu Harriet the Spy, u The Climbu glumio si uz bok Johna Hurta i Davida Straithairna. Ono što me zanima jest - kako si se u to vrijeme osjećao u vezi svoje karijere? Koliko si sve to ozbiljno shvaćao, kako si se nosio sa slavom s tako malo godina?

Shvaćao sam to vrlo ozbiljno dok sam radio, ali između tih filmova bilo je dugih vremenskih perioda kad sam samo išao u školu u Vancouveru. U pravilu sam bio više zabrinut oko nalaženja kakve cure nego oko svoje sljedeće audicije.

Koliko ti je važan ustvari Everwood bio?

Everwood mi je promijenio život. Ta mi je serija gotovo bila kao fakultetsko iskustvo. Pisci i redatelji bili su moji profesori, a ostatak glumačke ekipe moji kolege na faksu. Serija me naučila toliko stvari o pričanju priče koje sada koristim stalno, na svakom projektu. Everwood zbilja drži jedno posebno mjesto u mome sjećanju. Da budem iskren, ne mogu zamisliti gdje bih sada bio da mi nije pružena prilika da radim na toj seriji, sa svim tim talentiranim ljudima.

Cijeli intervju pročitajte na FAK portalu