U prirodoznanstvenim knjigama, uzvodni i nizvodni smjerokazi upućuju na migracije kitova kroz godinu i stječe se dojam da su to bića kojima upravlja navika i koja se, zahvaljujući navigacijskim sposobnostima, uvijek u isto doba nalaze na istom mjestu.

Australski znanstvenici, međutim, tvrde da tomu nije tako, jer se 16 grbavih kitova kojima su stavili uređaje za satelitsko praćenje nije držalo ni smjerova ni doba koja se navode u knjigama.

Nesporno je to da se oni u ljeto sele iz Australije na Antarktik, a vraćaju se zimi, no neki idu izravno, neki dužim putem, a neki zaobilazno preko Novog Zelanda.

Ravnatelj Australskog centra za sisavce Nick Gailes rekao je kako je upravo praćenje godišnje migracije 16 kitova otkrilo pravu istinu.

"Oni se ne zadržavaju u jednom malom području", rekao je. "Ovo pokazuje da te životinje uspješno pronalaze hranu na svojem putu i barem malo nadoknađuju utrošenu energiju".

Kretanje kitova praćeno je tijekom šest mjeseci i tisućama kilometara puta morem. Ne putuju ravnocrtno, ne putuju zajedno i ne putuju jednoličnim tempom.