Goran Žigolić, hrvatski suvremeni umjetnik, izvanredni akvarelist i skulptor, autor vrlo osebujnog i specifičnog opusa, izlagao na brojnim samostalnim i skupnim izložbama, dvanaestog veljače ove godine predstavio se je s novim radovima, ciklusom aktova u zagrebačkoj galeriji V. Filakovac u Narodnom sveučilištu Dubrava.

Za ovu je prigodu, Žigolić je odabrao dvedeset i osam akvarela s motivom akta na različitim srednjim formatima papira.

U središtu zanimanja autora je i nago žensko tijelo, sanjano, čeznutljivo gledano, otkriveno, erosom natkriljeno golo tijelo lijepe žene, koja više sliči antičkoj božici a manje ženi iz stvarnoga života, ali i nagost izmučena, predimenzionirana tijela, izrazitih bokova i umornih grudi, ženskih likova bez osobite vanjske privlačnosti, koja gotovo djeluju aseksualno, udova iscrpljenih mnogim nedaćama i nevoljama koje su prelazile, jurile ili puzale preko njih, kao muke i napor, kao tlaka i nemoć, u danima koji ostajali iza njih, pamćenih ili po dobru ili po zlu.

Na svim motivima nagih žena, Žigolić je osobito podrcrtao jednu karakteristiku, a to je zračenje unutarnje, često skrivene ili skrivane ljepote, koju svaka osoba u sebi nosi, pokazujući je ili tajeći, kroz svoje složene i često teško uvijek objašnjive geste, kroz poglede, kroz riječi, u držanju tijela, kroz neverbalnu komunikaciju.

Žigolićevi modeli su sami u prostoru ,u kojem su i mogu biti potpuno slobodni, ne moraju se obazirati na norme koje ih guše, mogu biti ono što jesu, neprilagođene, kapriciozne, frivolne, ljute, zavodljive, umorne i zasićene i sobom i s ovim svijetom, mogu biti samo ono što su i bile oduvijek i bile, golo, nesputano žensko tijelo, šarmatno i izazovno i s talogom godina ili tek na pragu života, mogu biti i jesu izazivačice svijeta, mogu biti i jesu jedina tajna svijeta jer žena je doista jedina prava tajna svijeta.

Žigolić je dotakao u svojim akvarela i jedno doista staro pitanje, kako objasniti mistiku, čarobnost nagosti, taj neshvatljivi trenutak kada se opazi, ugleda ili djelomično ili posve golo tijelo ženo, nastojeći svojim odmjerenim kolorom i blagim potezima približiti se tom jedinstvenom trenutku i eruptivnom dojmu u svakom pogledu.

Žigolićeva izložba je vrlo zanimljiva, njegov tretman motiva akta je suvremen i blizak današnjem vremenu, izveden u klasičnom slikarskom pristupu, ozbiljno i otmjeno, kao što ovome motivu i priliči.