« Komentari
objavljeno prije 11 godina i 10 mjeseci
KOLUMNA

Jezičac na vagi, ;-)

S tri do deset zastupnika možete – a ne morate – ucijenjivati “ostatak svijeta” do mile volje, ako ste beskrupulozni to vam je bolje od dobitka na lutiji, seksa, hrane, piva…

Fotografija vijesti
Prokleto dosadan sport, ti višestranački izbori u zemlji Hrvatskoj. Znate onu čuvenu koju je izrekao bivši engleski nogometni superstar Gary Lineker – nogomet je igra u kojoj nastupa jedanaest igrača, ali uvijek pobjeđuju Nijemci. Naši demokratski izbori su zabava u kojoj nastupa nekoliko desetaka političkih stranaka, ali redovito pobjeđuje – partija zvana HDZ.

Valjda smo prilično naivni ljudi kada svake izborne nedjelje navečer zasjednemo pred TV ekrane, pa čekamo navodno neriješen ishod još jedne izborne utakmice, kao da igraju recimo Real i Barcelona, ili Arsenal protiv Manchester Uniteda. Novine i televizije nas mjesecima «pale» da će izbori biti nevjerojatno neizvjesni, dok tvrtke za ispitivanje javnog mnijenja podgrijavaju takve najave. To je dobro i nadasve korisno, jer kada ne bi bilo navodne neizvjesnosti, ugasilo bi se nekoliko stotina radnih mjesta u agencijama za ispitivanje javnog mišljenja.

Fatalistički ritual

Izađemo ujutro uredno odjeveni, tiho i svečano na glasačka mjesta, tamo nas lijepo prime ljudi koji dijele listiće, gotovo nas srdačno izljube, jer svi oni su odani nekoj od stranaka, pa im je u interesu da prema nama budu baš jako fini. Napričamo se mi tada do mile volje; kako familija, djeca, novi auto, krediti, kad će kolinje i slično. Potom ispunimo listiće kao skrivajući se iza neke «rastrančirane» kartonske kutije iz samoposluge, i potom opet odemo svatko na svoju stranu - kud koji mili moji. Obavljajući ovaj fatalistički ritual, ovisno čiji je navijač, poneki nesretnik nada se da će mu biti beskonačno bolje, nakon ostanka postojeće ili dolaska nove partije na vlast. Što je naravno, posve nemoguće u oba navedena slučaja.

Oko 19 sati slijedi objavljivanje prvih rezultata takozvanih izlaznih anketa, ili, kako se učeno po engleski kaže, «exit polla».

Na HTV-u neizbježni profesor višestranačkih znanosti Mislav Bago trudi se biti opasnijim nego što zapravo jest. Na RTL-u glagoljivi Davor Gjenero od uzbuđenja zapliće jezikom kroz prpošnu bradu. Na Novoj TV – Željko Pervan, Lana Jurčević i drugi politološki autoriteti kojima nedostaje jedino Maja Šuput, bistre visoku politiku.

Nema sumnje da po rezultatima izlaznih anketa HDZ napokon, nakon stoljeća sedmog, gubi izbore. Oduševljenje u SDP-u, stranci u kojoj su isto takvu jalovu pobjedu slavili prošli put nakon objavljivanja exit polla. Analitičari u studijima nacionalnih TV kuća već raspredaju o novom smjeru unutarnje i vanjske politike, te tko će biti novi mandatar Vlade, a nesretni Ljubo Jurčić već se bez ikakvog razloga proglasi istim. Svi se prave kao da ne znaju da će na kraju pobijediti zna se tko, odnosno oni koji već nekih sedamnaest godina održavaju neobično pravilo da o nama naposlijetku odlučuju glasači iz susjedne države, inače pripadnici konstitutivnog naroda u Bosni i Hercegovini. Tih pet ruku u Saboru možda im neće ni trebati, ali bit će tamo, onako za svaki slučaj.

Znajući da će noć biti duga i radosna, u sjedištu HDZ-a tek se okupljaju za sada mrtvi hladni slavljenici. Znaju da će slavlja u svakom slučaju biti, pa samo odmahuju rukom, dok se zagrijavaju uz prvi aperitiv. Naime, permenantno stanje slavlja jedno je od tradicionalnih imperativa ove stranke, još od vremena kad su ih zlobnici nazivali strankom pečenih volova.

Negdje oko devet navečer objavljuju se ankete GONG-a, dojučerašnjeg smrtnog neprijatelja HDZ-a, ali kako im rezultati ovaj put idu u prilog, Damir Polančec zamalo doživi spontano samozapaljenje od spominjanja ove nevladine udruge. Naravno, i prvi rezultati Državnog izbornog povjerenstva, prikupljeni iz udaljenih hrvatskih zaseoka, pokazuju da je tamo opet HDZ opet poharao konkurenciju koje niti nema, jer druge stranke tamo uopće ne djeluju. Sada već polako kreće raspašoj u HDZ-u; počinju skandiranje, otvaranje flaša, tancanje, jadni TV reporteri ne čuju ni sami sebe u toj gunguli.

Neslućeni intelektualni kapaciteti kao što su Slavko Goluža, Stojko Vranković i Darko Milinović zvani Dado, protrčavaju iza leđa voditeljima, ne bi li uhvatili što bolje mjesto prije ukazanja najvećeg među najvećima. U SDP-u su isprva malo šokirani kao da nisu znali da će naposlijetku izgubiti, ali nakon svega - i tamo slijedi party. Glavno da se pije, jede i zapjeva poneka pionirska pod šatorom na Iblerovom trgu.

Međutim, svo to vrijeme, oči cijele Hrvatske polako se fokusiraju na njih: starijeg, sijedog gospodina vodenastih očiju i damu u najboljim godinama, oštra prijekorna pogleda poput zloglasne profesorice matematike na popravnom ispitu. Nacija u nevjerici shvaća da će, unatoč veličanstvenoj pobjedi HDZ-a, Josip Friščić i Đurđa Adlešić na kraju odlučiti koliko će ova pobjeda zapravo biti veličanstvena. Sladostrasno se, možda pomalo dijabolično, te nadasve zagonetno osmjehuju njih dvoje. He-he-he, misle si oni, sada ćemo mi biti ti koji odlučuju. Đurđa odmah u startu spusti kajlu Čačiću: «Vidim da su neki već zaboravili na premijerske ambicije», na što nekolicina članova njene stranke naprosto krepa od smijeha. Joža pak, poznat po tome što je u stranku primio takvu neprijepornu moralnu vertikalu kao što je Stipe Gabrić Jambo, kao da grca od zadovoljstva, oči mu zasuzile do te mjere da je televizijska tehnika u opasnosti od poplave. 

Programi a ne fotelje

Đurđa odmah ispaljuje da su važni «programi, a ne fotelje», u što posvemašnji auditorij svakako vjeruje. Stoga ovi dvoje imaju neizmjerne šanse da u naredne četiri godine postanu najomraženije figure u poslijeratnoj Hrvatskoj. No to njih ionako neće biti odviše briga, jer san svakog pravog hrvatskog političara u stvari nije da ostane na vlasti. Zaboga, pa što bi sami sa sobom i svojim neizmjernim sposobnostima Joža i Đurđa radili na toj vlasti? Oni dobzo znaju: Bitno je da u jednom kratkom trenutku povijesti višestranačja osvojite nekih tri do deset zastupnika pa budete onaj, kako popularna fraza kaže- jezičac na vagi. Tako možete ucjenjivati ostatak svijeta do mile volje. Ako bolujete od lat. beskrupulitisa (kroničnog nedostatka skrupula) to vam dođe bolje nego opljačkati banku ili dobiti nekoliko milijuna na lutriji. To je bolje od seksa, hrane, piva, čipsa i nogometa zajedno. Nema veze što ćete na narednim izborima ispasti potpuni luzeri kao vremešni Vladimir Jordan; jer koliko god narod povremeno izgledao neuk, na kraju ipak prokuži folirante.

Pritom je sjajna stvar što predsjednik Mesić odugovlači s povjeravanjem mandata HDZ-u jer što natezanje duže trajalo, možete se još više boriti za «programe, a ne fotelje». K tome, ponavljate li dovoljno puta tu dirljivu parolu, možda u nju još na kraju i povjerujete, pa ćete još govoriti o sebi u trećem licu kao idol svakog poštenog hrvatskog političara - Stipe Gabrić Jambo.  To je možda najsigurniji put da provedete ostatak života uz antipsihotike ili u nekoj zdravstvenoj ustanovi liječeći se od poremećaja višestruke ličnosti. Međutim, baram ćete moći unucima pričati da ste jednom davno uspjeli u hrvatskoj politici.

Piše: Petar Glodić
01.01.2008. 20:30:00
Novi komentar
nužno
nužno