Najnovija studija gotovo je odbacila najoptimističniju prognozu, ali i najgori scenariji vezano uz globalno zatopljenje.

Povećenje ugljikovog dioksida

Iz međunarodnog tima znanstvenika koji su bili uključeni u istraživanje navode da su suzili broj mogućih scenarija koji bi mogli uzrokovati klimatske promjene. Na taj su način smanjili nesigurnost koja je dugo bila predmet rasprava u ovom području, prenosi The Guardian. 

"Glavna poruka je da ne možemo očekivati kako će nas od klimatskih promjena spasiti puka sreća", kazao je Reto Knutti, profesor klimatske fizike na ETH Institutu za atmosfersku i klimatsku znanost u Zürichu.

"Dobra stvar je da smo suzili raspon mogućih posljedica dugoročnog klimatskog zagrijavanja, ali je loše što sada više ne možemo tvrditi i nadati se da će problem nestati sam od sebe".

Međuvladina komisija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama utvrdila je da će se količina atmosferskog ugljikovog dioksida udvostručiti u odnosu na predindustrijsko razdoblje kada je iznosila 280 ppm (čestica na milijun).

Nema mjesta za opuštanje

Povećane količine atmosferskog ugljikovog dioksida mogle bi zagrijati Zemlju i povećati temperaturu za 1,5 do 4,5 stupnjeva. U svibnju je atmosferski ugljikov dioksid dosegnuo 417 ppm, a godišnje se bilježi njegov rast od 2,5 ppm. 

Studija koja je objavljena u časopisu Reviews of Geophysics, smanjila je raspon mogućeg povećanja temperature od 2,6 do 3,9 stupnjeva s mogućnošću manjih odstupanja ako se uzmu u obzir neizvjesne situacije. 

Ipak, ovaj suženi raspon je i dalje poprilično opasan, što znači da nema mjesta za opuštanje, ali najgori scenariji sada se smatraju manje vjerojatnima. 

"Ovo su poprilično dobre vijesti. Smanjena je mogućnost nekih katastrofalnih procjena. Ako smo do sada bili spremni na najgore, najgore je upravo postalo manje vjerojatno", kazao je Zeke Hausfather, jedan od autora studije s kalifornijskog Sveučilišta Berkeley. "Ipak, to znači da moramo ograničiti klimatske promjene. Nismo ni blizu tome".

Najpreciznije mjerenje

Osjetljivost klime mjera je koja se određuje zagrijavanjem ili zahladnjenjem klime na Zemlji s obzirom na ljudski utjecaj. Ova se mjera smatrala svetim gralom u znanosti o klimi od prvih mjerenja iz 1979. koja su procijenila prvi raspon povećanja temperature od 1,5 do 4,5 stupnjeva.

Veliki broj radova objavljen je na tu temu, ali raspon mogućeg temperaturnog povećanja od tada nije mnogo promijenjen. 

Najnovija studija, ujedno je i najpreciznija i vrlo vjerojatno najutjecajnija jer je na njoj surađivalo više od deset znanstvenika, počiva na najširem spektru dokaza u koje se ubrajaju fizikalni procesi, povijesni podaci o klimi i podaci iz ledenog doba.