Kad sad Ujedinjeni narodi mole za pomoć glađu ugroženim ljudima u Džibutiju, Eritreji, Etiopiji, Keniji, Južnom Sudanu, Somaliji i Ugandi, jedna stvar upada u oči. To su upravo one zemlje čiji korumpirani i cinični političari uopće ne drže do demokracije. Oni krše ljudska prava, izazivaju etničke i vjerske sukobe kako bi ostali na vlasti.

Somalija? Ona odavno više nije država, na svjetskom indeksu korupcije je na posljednjem mjestu. Južni Sudan? Pliva u nalazištima sirove nafte, a umjesto toga izvozi milijun izbjeglica zbog orgija etničkog nasilja u toj zemlji. Eritreja? Nekadašnja uzdanica je danas afrička "Sjeverna Koreja". Zemlja je hermetički zatvorena, na vlasti je klika koja profitira od krijumčarenja ljudi u Europu.

Bijeda u bogatoj Etiopiji

Ali, ni jedna zemlja nije tako dobar primjer povezanosti lošeg upravljanja i gladi kao Etiopija. Ta strateški jako važna zemlja na rogu Afrike nije slučajno domovina kave. Plavi Nil i dva kišna razdoblja u godini mogli bi toj zemlji, drugoj u Africi po broju stanovnika, donijeti bogatu žetvu. Ali, umjesto toga od 1970. tu zemlju muči glad, tisuće izbjeglica, trenutno stotine ubijenih i zatvorenih oporbenjaka. Ako 85 milijuna ljudi živi od poljoprivrede, a autoritarni režim zabranjuje posjedovanje zemlje i sjeme dijeli samo članovima Partije, što je to siguran recept za začarani krug bijede i gladi. To, međutim, ne sprječava njemačku vladu da i dalje daje velikodušnu pomoć Etiopiji.

S tom gorkom istinom se mora konačno suočiti i njemačka vlada. Trenutno ministar za razvojnu pomoć Gerd Müller vrbuje za "Marshallov plan za Afriku", što je vrlo ambiciozan, ali neodređen program pomoći susjednom kontinentu. Ali, razlika u odnosu na Marshallov plan je u tomu što su primatelji te pomoći 1948. odlučno htjeli nakon razaranja Drugog svjetskog rata ponovo stati na vlastite noge.Nema dvojbe da brojni vanjski čimbenici zaoštravaju problem s nedostatkom hrane, osobito na rogu Afrike. Promjene klime i pretvaranje plodne zemlje u stepu, koje one donose, dovodi do eskalacije sukoba oko resursa, pašnjaka i vode, do toga da stotine tisuća zemljoradnika i stočara napuštaju svoje posjede, i naseljavaju se u gradovima, što dovodi do eksplozije stanovnika gradova. Teror islamističkih skupina kao što je Al Shabaab u Somaliji dovodi do toga da seljaci ne mogu obrađivati svoju zemlju. Ali, svi ti čimbenici bi mogli biti pod nadzorom - pogotovo uz pomoć koordinirane pomoći izvana - kad bi postojali odgovorni političari. Ali, njih se trenutno u Africi može nabrojati na prste jedne ruke.

To nije pomoć bez vlastite koristi

Ideja njemačkog "Marshallovog" plana nije potpuno nova, da se investicijama stvore radna mjesta i time mogućnosti za mlade Afrikance da ostanu u svojoj zemlji. A to pokazuje o čemu se radi. To je manje program obnove, a više program obrane od migranata.

Ali, kad danas vlade sa sjevera, uključujući i njemačku, sklapaju dvojbene sporazume s nekim afričkim zemljama kao Etiopijom, Eritrejom, Somalijom i Sudanom - koje eufemistično nazivaju "migracijskim partnerstvima" - onda one neizravno potiču sljedeću katastrofu gladi. Jer, korumpirane vlade u Addis Abebi, Asmari i Mogadišuu će to protumačiti da se korupcija i kršenja ljudskih prava isplate.

Sljedeća kriza gladi sigurno dolazi

Kao i ranije, i ova kriza gladi će proći. Međunarodni stroj humanitarne pomoć, koji je već odavno višemilijardska industrija u bogatim zemljama, već je pokrenut. Uspostavljeni su centri za prihvat pothranjene djece, dijele se keksi bogati prehrambenim sastojcima. Ali, za nekoliko godina će sigurno doći nova katastrofa gladi. Ljudima, stoci i zemlji ostaje sve manje vremena da se regeneriraju između tih ciklusa.

Vrlo rašireni mit da je glad u Africi posljedica klimatskih promjena je samo mit. Za glad u Africi, osobito na rogu Afrike, krivi su tamošnji političari i vladajuće elite. Na to mora reagirati politika u godini njemačkog predsjedanja skupinom G20, u kojem bi Afrika trebala igrati veliku ulogu.