„Ponekad neki ljudi o kojima nitko ne misli ništa osobito naprave stvari koje nitko ne bi mogao niti zamisliti" - ova je rečenica lajt motiv povijesnog trilera „Igra oponašanja", odnosno biografije matematičara Alana Turinga o kojemu je, dok je bio klinac, većina mislila otprilike ono što mi danas mislimo o Sheldonu iz „Big Bang Theory".

Ako ne baš posve tako, sigurno nitko od njegovih kolega s koledža nije mogao niti zamisliti da će taj šonjo (tek će pola stoljeća kasnije ljude poput njega početi nazivati geekovima ili nerdovima) izumiti preteču kompjutera koji će pak značajno ubrzati završetak Drugog svjetskog rata. Priča o Turingu i dešifriranju Enigme nije nepoznata, uostalom o njoj je napisano više knjiga i snimljena dva filma (britanski televizijski film „Breaking the Code" u kojemu je Turinga igrao Derek Jacobi i „Enigma" pomalo bizarna rekonstrukcija ovog događaja, ali bez njezinog glavnog protagonista Turinga), no „Igra oponošanja" prvi je mainstream film koji ima ambiciju ispripovjedati cijeli priču. I o Enigmi i o Turingu.

Enigma je stroj kojim su se služili njemački vezisti za šifriranje poruka i zahvaljujući golemom broju kombinacija (159 trilijuna) koje je potrebno isprobati u toku jednog dana, jer se stroj svake noći resetira, savezničkim je kriptografima njegovo dešifriranje dugo bilo nemoguća misija. U tajnom kampusu u Bletchley parku pojavljuje se 27-godišnji matematičar Alan Turing (Benedict Cumberbatch) koji samouvjerenim nastupom slama antipatiju koju prema njemu osjeća zapovjednik jedinice Denniston (Charles Dance) te dobiva priliku da se uhvati u koštac s Enigmom. Za razliku od ostalih iz njegove ekipe koji se moćnom njemačkom stroju pokušavaju suprotstaviti olovkom i papirom, Turing započinje graditi tzv. univerzalni stroj koji će biti još pametniji od Enigme, no problem je što mu njegova socijalna inteligencija, niža čak i od Sheldonove, ne donosi popularnost među kolegama, a kako niti stroj isprva ne daje rezultata tako se stalno nalazi pod pritiskom pretpostavljenih koji razmišljaju o obustavi njegovog skupog projekta. Važna karika u projektu postat će Joan Clarke (Keira Knightley) kao jedina članica ekipa i Turingova najbolja prijateljica, no ne i love interest budući da je ovaj homoseksualac.

Njegova seksualna orijentacija drugi je važan motiv filma koji se proteže od mladenačke ljubavi u koledžu sa starijim učenikom pa do poratne afere zbog koje će završiti na sudu i tretmanu kemijske kastracije. Iako je riječ o jezivoj priči koja nas podsjeća kako je donedavno homoseksualnost bila predmet kaznenog gonjenja i u civiliziranim zemljama, centralni je dio filma ipak posvećen razrješenju enigme Enigme. Naime, procjene govore kako je Turingovo otkriće skratilo rat za najmanje dvije godine i, naravno, značajno smanjilo broj ljudskih žrtava.

Cijelu recenziju filma „Igra oponašanja" možete pročitati na portalu Nemilosrdni gadovi.

http://nemilosrdnigadovi.com/igra-oponasanja-recenzija/