Toni Sureda na tavanu svoje kuće na Mallorci vješa rajčice koje je upravo ubrao. Takozvane Ramallet rajčice tako ostaju svježe gotovo čitavu godinu. Sad u siječnju će iz njih nekoliko izvaditi sjemenke kako bi ih osušio i opet zasadio u svom vrtu. "Ove rajčice su istog onog roda rajčica kakve je uzgajao moj djed", hvali se 85-godišnji španjolski poljoprivrednik. Sve češće mu dolaze i mladi poljoprivrednici i mole ga ono što nikad neće naći u industrijskim uzgajalištima i vrtnim centrima: sjemenke starih, tradicionalnih sorti povrća.

Sureda u svom vrtu ima i "novih" sorti i nema problema kupiti sjeme u vrtnom centru: "Te rajčice donose veći urod od mojih", priznaje stari vrtlar. I izgled im je "bolji", okrugle su i podjednako velike.

Ali to kupljeno sjeme je u pravilu sjeme hibridnih sorti koje su uzgajane prije svega za veći prinos. Te sorte su u pravilu neplodne i tko želi uzgajati rajčice, taj mora svake godine kupovati novo sjeme. Hibridne sorte imaju još nedostataka, objašnjava Aina Riera, stručnjakinja za okoliš i osnivačica Udruge za lokalne biljne sorte tog španjolskog otoka. Na predavanju kojeg drži u publici su uglavnom stariji poljoprivrednici, a tu je i Toni Sureda.

Očevi, djedovi i pradjedovi su birali najbolje

Jer bolji urod novih sorti su te biljke "platile" drugim nedostacima: manje su otporne na nametnike, a i okus im je često - nikakav. Često uspijevaju samo u staklenicima, a i okoliš se dodatno opterećuje. Jer seljaci, uz sjeme, moraju onda kupovati i umjetno gnojivo i pesticide kako bi ta sorta uopće dala urod. "Od svega toga imaju koristi prije svega veliki proizvođači sjemena", objašnjava Riera, "jer ne proizvode samo sjeme, nego i pesticide koje morate koristiti."

Mlada znanstvenica pokušava seljacima objasniti, kakvo zapravo blago imaju sa svojim starim sortama voća i povrća. Sve su to sorte koje su rezultat odabira generacija seljaka tog kraja i svi njihovi očevi, djedovi i pradjedovi su uvijek izabirali sjeme najboljih plodova, najboljeg okusa i biljaka koje su se pokazale najuspješnijima na baš tom, njihovom području.

Seljake sjeme ne košta - ništa

Ipak, poljoprivrednici na čitavom svijetu već godinama napuštaju tradicionalne sorte i sade nove vrste voća i povrća. Tek nedavno se počela širiti inicijativa seoskih udruga koje će njegovati one sorte koje su uzgajali njihovi stari - i koje će im onda dati neovisnost od svjetskih koncerna od kojih moraju kupovati i sjeme i svu kemiju za svoja polja..

U međuvremenu takvih udruga ima po čitavom svijetu, između ostalog i u Senegalu. Njenom osnutku je pomogla njemačka udruga "Akcijska zajednica za solidarni svijet" i u međuvremenu ima vlastitu, malu banku sjemenki.

"Naša zaliha sjemena se nalazi u mnogo podružnica", objašnjava Lamine Biaye. "Te podružnice su zalihe sjemena kod svake obitelji poljoprivrednika. Svaki seljak koji nam dođe, dobije sjeme koje želi od drugog imanja i savjet tamošnjeg seljaka, kako ga se najbolje može uzgojiti. Seljaci ne plaćaju ništa, nego kad plod rodi, daju onoliko njegovog sjemena koliko su uzeli." Utoliko čak i ako je urod nešto lošiji od hibridnih sorti, seljaci su još uvijek na dobiti jer ne moraju kupovati sjeme, gnojivo niti pesticide.

Borba protiv svjetskih giganta

Štoviše, senegalski seljaci su opet otkrili mnoge korisne biljke koje su gotovo zaboravljene u poplavi sorti velikih koncerna. To se pak divovima poput Monsanta, Seminisa, ali i europskim koncernima poput Bayer CropScience ili Group Limagrain - nipošto ne dopada. U njihovim reklamnim prospektima se uporno tvrdi kako samo njihove, umjetno stvorene sorte mogu nahraniti sve veći broj stanovnika naše planete, ali istovremeno ne prezaju niti od pokušaja zaustaviti uzgoj "starih" sorti čak i zakonskim sredstvima. Još uvijek se raspravlja o pitanju, da li neka tvrtka može zaštiti patentom nasljedni kod obične tikvice i tko to ima pravo tražiti naknadu za sortu voća i povrća koje su uzgajali još naši pradjedovi.

Na Mallorci Toni Sureda i dalje uzgaja svoje stare rajčice, a sve je više "njegovih" rajčica i u vrtovima drugih poljoprivrednika. I stanovnici se raduju vidjeti na tržnici rajčicu kakvu je kupovala još njihova nona - jer će samo tako i nonina šalša za paštu imati okus kakav je onda imala.