U današnjem nesigurnom svijetu, sve više bogataša okreće se ideji izgradnje privatnih bunkera koji bi ih trebali zaštititi od mogućih globalnih katastrofa - od nuklearnih ratova i klimatskih promjena do pandemija i društvenih nemira. Iako su bunkeri nekada bili sinonim za Hladni rat i vojne objekte, danas su postali luksuzna utočišta za najbogatije ljude na svijetu.

Najpopularnije lokacije

Jedno od najpoznatijih mjesta gdje milijarderi grade bunkere je Novi Zeland. Ova izolirana otočna država, poznata po netaknutoj prirodi i političkoj stabilnosti, smatra se idealnom za bijeg u slučaju globalnog kolapsa. Mnogi tehnološki milijarderi iz Silicijske doline, poput Petera Thiela, investirali su u zemljišta i tajne podzemne komplekse u ruralnim dijelovima Novog Zelanda. Zbog svoje geografske udaljenosti, Novi Zeland se doživljava kao mjesto koje bi moglo izbjeći prve valove globalnih sukoba ili pandemija.

Osim Novog Zelanda, SAD je dom mnogim luksuznim bunkerima. U Kansasu, na primjer, bivša raketna sila Atlas pretvorena je u tzv. Survival Condo Project - luksuzne stanove unutar bivših vojnih silosa, na dubini od 60 metara ispod zemlje. Ovi stanovi dolaze s bazenima, teretanama, kinima i farmama unutar kompleksa, a cijene se kreću u milijunima dolara.

Švicarska i Skandinavija

Švicarska, poznata po neutralnosti i planinskom terenu, još je jedno popularno odredište. Većina švicarskih bunkera potječe iz doba Hladnog rata, no danas se obnavljaju i pretvaraju u privatne vile otporne na nuklearne napade. Skandinavske zemlje, poput Norveške, također nude prirodne uvjete za gradnju sigurnih skloništa - stabilno društvo, čvrsto zakonodavstvo i teško dostupni tereni.

Diskrecija i luksuz

Zajednički nazivnik svih ovih bunkera jest potpuna diskrecija. Investitori često koriste paravanske tvrtke kako bi kupili zemljišta, a sama gradnja se odvija daleko od očiju javnosti. Za razliku od spartanskih skloništa iz prošlosti, današnji bunkeri nude sve pogodnosti luksuznih vila - privatne kino dvorane, bazene, vinoteke, pa čak i vještačke plaže.

Neki idu i korak dalje - primjerice, kompanije poput Vivos nude „kondominije sudnjeg dana" gdje se bogataši mogu pridružiti zajedničkim, visoko osiguranim podzemnim kompleksima s medicinskim centrima, školama i farmama. Ove zajednice osmišljene su tako da njihovi stanovnici mogu preživjeti izolaciju godinama, pa čak i desetljećima.

Kontroverze i kritike

Ideja da superbogati mogu „pobjeći" u bunker dok ostatak svijeta trpi posljedice kriza izaziva brojne etičke rasprave. Kritičari tvrde da bunkeri ne rješavaju stvarne uzroke globalnih prijetnji, već samo produbljuju društvene nejednakosti. Dok jedni ulažu milijune u privatna skloništa, drugi nemaju osnovna sredstva za svakodnevni život.

Bez obzira na kritike, tržište bunkera raste. Strah od nesigurne budućnosti, klimatskih promjena i geopolitičkih napetosti samo potiče potražnju. U konačnici, pitanje je ne hoće li, nego kada će ovi bunkeri zaista biti korišteni - i tko će tada ostati iza njihovih vrata.