Kada je političar Zelenih Robert Habeck početkom prosinca preuzeo novu dužnost, nije postao samo savezni ministar gospodarstva, već ministar gospodarstva i zaštite klime. Ali, iza toga se krije puno više od jednog dodatnog resora. Nova vlada, naime, želi zacrtati kurs na temelju kojeg će Njemačka do 2045. biti klimatski neutralna. Pored zaokreta u energetskom i transportnom sektoru potrebno je i dalekosežno restrukturiranje gospodarstva.

Već do 2030. njemačko gospodarstvo bi trebalo smanjiti emisiju štetnih plinova za jednu trećinu. Što to konkretno znači, može se jasno vidjeti u saveznoj pokrajini Sjevernom Porajnju i Vestfaliji, gdje je Habeck došao u svoj nastupni posjet. U gusto naseljenoj Rurskoj oblasti ugljen se kopao do 2018. godine. U skladu s tim tamo se nalazi mnogo energetski branši koje tradicionalno koriste fosilna goriva. Bilo da se radi o kemikalijama, ljevaonicama, papirnoj industriji, industriji za proizvodnju stakla ili čeličanama.

Najveće restrukturiranje u povijesti

Industrija čelika je odgovorna za oko trećinu kompletne industrijske emisije štetnih plinova. Ali, u proizvodnji čelika električna energija ne može zamijeniti ugljen i koks. Ali, može vodik. A plin se može proizvesti na više načina. Kada se voda, koristeći električnu energiju, podijeli na svoje sastavne dijelove, kisik i vodik, onda se govori o „zelenom", dakle klimatski neutralno dobivenom vodiku.

To bi duisburški proizvođač čelika ThyssenKrupp želio uvesti što je prije moguće. „Mi smo spremni za transformaciju, a naši planovi su spremni za provedbu", rekao je Bernhard Osburg, predsjednik Upravnog odbora ThyssenKrupp Steela tijekom posjeta ministra Habecka. Prelazak na klimatski neutralnu proizvodnju čelika bit će „najveća transformacija naše tvornice i možda najvažniji korak u našoj povijesti".

Promjena će biti skupa

Tvornica se prostire na skoro deset kvadratnih kilometara. Novi proizvodni pogon, koji je tehnološki potpuno drugačiji od dosadašnjih visokih peći, bit će izgrađen na livadi pored Rajne, gdje se sada skladište tone čelika. Planirano je da prvo postrojenje bude pušteno u rad 2025., a drugo 2029. godine.

Predviđeni troškovi su enormni. ThyssenKrupp računa da će mu do 2030. za to biti potrebno 2,2 milijarde eura, a do 2045. još dodatnih sedam milijardi eura. Koncernu je za to potrebna investicijska pomoć, za koju je odavno podnesen zahtjev, ali to mora još odobriti Europska komisija. Ministar gospodarstva Habeck ima povjerenja: „Uvjeren sam da industrija čelika može postati primjer klimatski neutralne ekonomije."

Ogromne prepreke

Ali, za to je nužna velika količina klimatski neutralno proizvedenog vodika, a njega u ovom trenutku nema dovoljno. „Trenutno je u svijetu samo jedan posto vodika proizvedeno na klimatski neutralnoj bazi", kaže Klaus Schäfer, predsjednik Društva za kemijsku tehniku i biotehnologiju Dechem. „Suočavajući se s rastućom potražnjom održivi vodik će i idućih godina ostati rijedak resurs."

To se može prikazati i grafički: da bi postupno restrukturirao svoju proizvodnju čelika, ThyssenKruppu je godišnje nužno toliko vodika koliko energije proizvede 3.800 vjetrenjača. U Njemačkoj trenutno ima 29.000 vjetrenjača za proizvodnju struje. Ali, ThyssenKrupp je samo jedno od tisuću poduzeća koje se nada zelenom vodiku.

Nedovoljni proizvodni kapaciteti

Još za vrijeme prethodne vlade pokrenuta je nacionalna strategija za vodik. Od ljeta 2021. Dechem i Njemačka akademija tehničkih znanosti (acatech) rade na vodičkom kompasu, studiji s kojom bi vladina strategija trebala biti dalje razvijana i konkretizirana.

Međutim, privremeni rezultat studije je otrežnjujući. U Njemačkoj trenutno postoji oko 40 projekata elektrolize. Istraživači na osnovi toga računaju da bi se do 2030. moglo proizvesti oko pet gigavata klimatski neutralnog vodika. No, to je samo polovica od onoga što je nova vlada zacrtala kao cilj u novom koalicijskom ugovoru.

80 posto iz uvoza

U vodičkom kompasu se navodi da i uz najoptimističnije pretpostavke domaći kapaciteti izgrađeni do 2030. neće biti dovoljni da se pokriju minimalne potrebe od 50 teravatsati (Twh). „80 posto potreba za zelenim vodikom bi se moralo uvoziti", zaključuje predsjednik Upravnog odbora Dechema Klaus Schäfer.

Da bi se u budućnosti pomirile potražnja i ponuda, nužno je da se odmah postavi pravi politički kurs. Znanstvenici smatraju da to ne zahtijeva samo masovnu ekspanziju obnovljivih energija u Njemačkoj, već i ubrzani razvoj energetskih partnerstava u inozemstvu.

Afrika ima enormne kapacitete

Na tome se već radi, kao što pokazuje „Atlas potencijala H2" zapadne Afrike, koji je prošle godine predstavljen u Ministarstvu znanosti. Prema ovome bi se samo u zapadnoj Africi godišnje moglo proizvesti maksimalno 165.000 teravatsati zelenog vodika. I to po cijeni od 2,5 eura po kilogramu. Kako se procjenjuje u Njemačkoj bi čak i 2050. cijena mogla biti oko 3,8 eura.

Vodik se može transportirati postojećim plinovodima, koji bi za to morali biti nešto preuređeni. Osim toga vodik se može spojiti s dušikom u amonijak i onda transportirati tankerima. Ali, i tu zapinje kada se radi o infrastrukturi. Jer, u lukama na Sjevernom moru bi za to morali biti izgrađeni odgovarajući terminali.