Trojica britanskih znanstvenika šokirali su svijet 16. svibnja 1985. godine kada su obznanili da je zbog ljudskog djelovanja nastala ogromna rupa u ozonskom omotaču.

Upozorili su da je do oštećenja ozonskog sloja došlo zbog uporabe freona i halona koji su se ranije koristili kao potisni plin (u dezodoransima) te kao sredstvo za gašenje požara u protupožarnim uređajima.

Ozonski omotač koji Zemlju štiti od štetnih sunčevih zraka, postao je prije 25 godina glavna vijest u svim svjetskim medijima, no senzacija je u međuvremenu splasnula, a ozonsku rupu u medijima je zamijenilo globalno zatopljenje.

Protokolom iz Montreala 1989. zabranjene su kemikalije koje dovode do oštećenja omotača. Istraživanja su pokazala da je rupa prestala rasti, a 2006. je potvrđeno da se povećala gustoća sloja zbog čega nas omotač danas jače štiti od raka kože nego ranije.

Iako se rupa stabilizirala, znanstvenici upozoravaju da opasnost nije splasnula. Naime, sloj je još uvijek vrlo tanak iznad Sjevernog pola i pretpostavlja se da će mu gustoća opadati još najmanje 15 godina. Također, obnavljanje rupe iznad Južnog pola trajat će duže nego što se pretpostavljalo. Znanstvenici smatraju da će se to dogoditi tek između 2060. i 2075. godine.

Pored toga, određene studije utvrdile su povezanost između globalnog zatopljenja i ozonske rupe zbog čega ona i dalje ima izuzetno štetne posljedice na Zemlju.

Naravno, postoje i različite teorije prema kojima je drama oko ozonske rupe jednako irelevantna kao današnja zastrašivanja oko globalnog zatopljenja. Spominje se manipulacija i krivotvorenje podataka s ciljem zadovoljenja viših interesa i stvaranja svijesti o štetnom djelovanju ljudi na okoliš. Istina je vjerojatno, kao i obično, negdje između.