Arapi kažu, sve što se dogodi jednom, možda se više nikada neće dogoditi, a sve što se dogodi dvaput, zasigurno će se dogoditi i treći put - odgovara Jurica Pađen na pitanje misli li da će ikada više puniti velike koncertne dvorane. Taj pomalo filozofski odgovor zapravo je odraz njegova svjetonazora. Jer, premda svjestan da je danas rock and roll zanemaren glazbeni pravac, koji, kao i ostali, služi zabavi i ne može koncertno funkcionirati bez jakih sponzora, što je paradoksalno s obzirom na njegovu revolucionarnu poruku i bunt, Pađen ne odustaje od rocka. Svoj novi album ‘Rock@Roll’, Pađen opisuje kao gitaristički, suvremenog zvuka i s korijenima koji sežu u duboku prošlost. A pjesme?

- ‘Nema više druga Tita’ nastala je kao autorova opservacija današnje Hrvatske. ‘Mili moj anđele’ pjesma je posvećena njegovu sinu Viti, ‘Tvoj me pas čudno gleda’ priča je o trajnoj opsesiji svih rokera - ženi, a naslovni singl ‘Rock@Roll’ je, kaže, zezancija na temu ljudi koji žive kao u britanskim ‘Mućkama’. Ima tu socijalne tematike, angažiranih tekstova i jedne autobiografske koju je napisao prije dvadeset i pet godina i koja je najstarija pjesma na albumu, uz dvadeset godina staru ‘Fait Accompli’ koju je napisao s Štulićem.  - ‘Fait Accompli’, u prijevodu svršen čin, povezana je s pjesmom ‘Samo se ovce nadaju’ koja dijelom opisuje Lennonov kraj - priča Jurica.

Rock album za novo vrijeme Album ‘Rock@Roll’ ima suvremen zvuk, gitaristički je, ali njegovi korijeni sežu u duboku prošlost. Jer davno su prošla vremena kada bismo dobili ploču i držali je kao ikonu u rukama.  Klinci danas više nemaju vremena slušati albume. A tema za rock uvijek ima. No, neuvjerljivo  je pričati o revoluciji dok iza tebe stoji logo neke megakorporacije. Čak je i Che Guevara postao potrošni odjevni predmet, kaže Pađen.

Pitanja o Johnnyju su mu vjerojatno i dojadila, no na njih spremno odgovora. Iz njegovih je riječi jasno da prema svom nekadašnjem kolegi gaji poštovanje, onako kako samo roker može cijeniti rokera. Kaže da Johnny još uvijek živi u Utrechtu, povremeno se čuju i baš mu je, veli, javio za ‘Fait Accompli’. - Ne znam..., možda napravi neku ploču. Sad je okupiran prijevodom mezopotamskih epova, Tukididom, i igra nogomet. Kaže da, ako ću ikad pisati njegovu biografiju, neka je nazovem ‘Johnny Štulić fudbaler’ - govori Jura.  

‘Fait Accompli’ skinut je s Azrinog albuma ‘Balkanska rapsodija’ iz 1988. godine i nedavno ga je opet preslušao ni sam ne vjerujući da je album tada bio loše ocijenjen, dok bi danas, slikovito će, mnogi ‘riknuli’ na to. Pa, ima li ili nema više dobrog rock and rolla? - Kakva je uopće glazba u Hrvatskoj - protupitanjem odgovara Pađen.  - O.K., sviđa mi se posljednji album Livia Morosina, Gustafi su mi uvijek dragi, novi Belan je odličan. Vidi se da je glazbenik. Ali klinci danas više nemaju vremena slušati albume. Davno su prošla vremena kada bismo dobili ploču i držali je kao ikonu. A tema za rock uvijek ima. Nema stvari koja nije vrijedna za otpjevati, naravno, ako me se dojmila. Mogu pjevati o tome da mi se sviđa neka ženska, ali da mi ide na živce što političari voze Audije. ‘Nema više druga Tita’ govori o tome, pojašnjava Pađen pjesmu koju je naslovio sa svjesnom idejom provokacije. Izuzev toga, riječ je o čistoj metaforici. Za njega je evolucija kritičke misli u ljudskoj  svijesti i jasno mu je da će uvijek biti cjenjeniji tragičari i oni koji o stvarnosti pričaju ‘ubedirano’, a ne zajebantski, kao on. Napraviti satiru puno je teže. 

- Seriozno i tragično, naspram satire? Između Dostojevskog i Gogolja uvijek biram Gogolja koji je s osmijehom govorio o manama društva. I, by the way, bio je omiljeni pisac Dostojevskog - govori Pađen dok pokazuje omot albuma. Na fotografiji su, koja kao da je snimljena u policijskoj postaji, Tomislav Šojat, Slavko Pintarić Pišta i Pađen, a napravljena je naturalno, dojam je da nije ni obrađena u Photoshopu.

- Željeli smo da ima poruku. Kao da smo pod policijskim nadzorom, zatvorenici potrošačkog društva. Revolucionarna misao više ne postoji. Čak je i Che Guevara postao potrošni odjevni predmet, lik na majici. Posve je neuvjerljivo pričati o revoluciji dok iza tebe stoji logo megakorporacije.

Pravog rock and rolla, složili smo se, više nema. A kada na snagu stupi zabrana pušenja u klubovima, srušit će se i posljednji bedem obrane rokerskog života.
- I to je potvrda onoga što govorim. Kaj sad? Država prodaje cigarete i ubire lovu i onda to zabranjuje.

“Johnny mi je rekao: ako ću ikada pisati njegovu biografiju, neka je nazovem ‘Johnny Štulić fudbaler’

Nepušače ne treba maltretirati cigaretama, ali zašto se ne bi napravili klubovi za pušače? To je tzv. čistunstvo: s jedne strane se zagađuje, a s druge Ameri neće potpisati Kyoto protokol, iako je Al Gore kao potpredsjednik došao na vlast s tim programom. Licemjerno - priča Pađen.

Globalne okolnosti, pojašnjava nam, utjecale su i na rock and roll, a osobito hrvatski. Downloadovi, prženje CD-a, gubitak interesa, sve to pridonijelo je tome da je danas najveća moguća tiraža ono što bi se prije dvadeset godina smatralo neuspjehom, zaključuje Pađen, jedan sasvim tipični roker - oženjen, doduše, s fakultetskom diplomom i zvanjem diplomiranog ekonomista i svojedobno s vrlo primamljivom ponudom za mjesto doministra kulture. Nije zažalio, kaže uz smijeh, jer bio bi to sukob interesa. Isto kao što ni dana nije bio zaposlen u struci - biti doministar ili ekonomist, to može biti svatko, ali svirati gitaru kao Jurica Pađen...