Filmski govor u prvom licu tema je listopadskog izdanja Filmskih večeri u Močvari. Autofikcija sveprisutan je fenomen u književnosti, a itekako je prisutna i u suvremenim filmskim praksama u kojima autori često progovaraju o vlastitoj ranjivosti koristeći odmak što ga pruža optika pokretnih slika.

Koji su ključni sastojci uspješnog prenošenja vlastite intime na film istražit ćemo kroz kratke dokumentarne filmove troje mladih autora i autorica Marka Bičanića, Sane Perić i Mateje Zidarić.

Uz projekciju njihovih odvažno i nadahnuto oblikovanih autobiografskih filmova provjerit ćemo zašto i kako o vlastitoj intimi kontemplirati u filmskom (a i drugim medijima) te razgovarati o zahvalnim i nezahvalnim aspektima ogoljivanja sebe samog pred kamerom i to u vlastitoj režiji.

U filmu Sentiš Sana Perić razgolitila je svoje sentimentalno srce baš kao što je to učinila i u svom eksplozivno filozofičnom i duhovitom romanu Monada. Mateja Zidarić pak u formalno odvažnom filmu Plejade pozabavila se ranjivošću stavljajući je u relaciju s mitskim slojem našeg samorazumijevanja. Naposljetku, mladi redatelj Marko Bičanić u autobiografskoj filmskoj vježbi Ima još nade za pobjedu višestruko nagrađenoj na festivalu FRKA bavi se traumom gubitka majke.

S našim ćemo gostima razgovarati o izazovima govora u prvom licu jednine kao i terapeutskom djelovanju takvih praksi koje mogu rezultirati i vizionarskim umjetnički djelima.