U četvrtak 25. veljače 2021. u Art-kinu u Rijeci počinju četrnaeste FILMSKE MUTACIJE: FESTIVAL NEVIDLJIVOG FILMA kao dio završnih programa širokog programskog pravca DOBA MOĆI u Art-kinu, u sklopu projekta RIJEKA 2020 EPK.

Mutacije najavljuju dolazak jednog od od najintrigantnijih kartografa alžirskog filmskog i političkog teritorija Tariqa Teguije u riječko Art-kino i zatim od subote 27. veljače u zagrebačko kino Kinoteku gdje prikazuju kompletnu retrospektivu tog alžirskog topografa političke fikcije i program koji tematizira aktualni KRISIS kao naslijeđe Markerove sove, dešifrirajući prisvojenu riječ Athene Noctua.

Program KINO KRISIS o aktualnom kinu krize / u krizi otvaramo u Zagrebu i Rijeci, kao drugi, završni dio Filmskih mutacija u okviru filmskog DOBA MOĆI u partnerstvu s Art-kinom i Muzejom moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci te kinom Kinoteka, klubom Booksa i Muzejom suvremene umjetnosti u Zagrebu. Program KRISISA zatim povezujemo s našom cjelogodišnjom platformom TERESTRIČKE POLITIKE FILMA koja afirmira filmski land art i kritičke zone prostornog obrata u dobu katastrofe, istražujući nove politike rada za okolišne i udaljene sudionike. Za KINO KRISIS prisvajamo Brechtov naslov za nenapisani tekst neobjavljenog časopisa Krisis und Kritik, koji su on i Benjamin pripremali s misliocima krize 1930. i 1931. u Berlinu, uoči njemačkog egzilskog kina. Pojam naslijeđene grčke riječi krisis (i krize u kontekstu svakodnevnih politika), trenutka u kojem su izvjesnosti suspendirane, stvari na kocki, vremena se doživljavaju kao kritična, a odluka je ubrzana, dešifriramo za različite dispozitive filma.

U fokusu kino programa je retrospektiva i prisutnost Tariqa Teguije u riječkom Art-kinu i zagrebačkom kinu Kinoteci, čija je politika prisutnosti filmom i tijelom dosljedna filmska i politička gesta. Što je filmska, a što politička fikcija u DOBA KRISISA? Kartografski trenutak koji je istaknuo Jacques Rancière u filmu INLAND Tariqua Teguije, filmaša čija je ustrajna umjetnička politika potvrđivanja prisutnosti na kartografiji i u kolektivnoj memoriji alžirskog krisisa, proširen je i zategnut do ekstrema u REVOLUCIJI ZANJ, filmu otvorenja Filmskih mutacija.

Kustosi/ce ovogodišnjeg programa su Nicole Brenez, Tariq Teguija, The Otolith Group, Alexander Horwath, Branka Benčić, Kumjana Novakova, Miljenka Buljević, Tanja Vrvilo. Dva teksta Jacquesa Rancièrea posvećena filmskoj i političkoj fikciji filma GABBLA (INLAND) i politikama topografa Tariqa Teguije te brehtijanskoj dijalektici Metamorfoza sove Chrisa Markera, usmjeravaju ovo izdanje Mutacija, kao i pitanje dobrodošlice filmskom autoru Tariqu Teguiji s kojim počinju kino programi u Art-kinu 25. i 26. veljače u Rijeci i od 27. veljače do 3. ožujka u zagrebačkom kinu Kinoteka, a koje je ujedno naslov njegova kratkog filma: Gdje si, Tariq Teguia? U programima se ističe filmsko remek-djelo GABBLA /  INLAND kojim Tariq Teguija iscrtava linije života uprkos bijegu, za kartu filmske sutrašnjice. Prije zagrebačkog prikazivanja filma, u utorak 02. ožujka autor će uz kratke filmove održati masterclass koji će voditi Tanja Vrvilo.

U programima Art-kina 25. i 26. veljače u Rijeci i kina Kinoteka od 27. veljače do 3. ožujka u Zagrebu ovaj festival politika filmskog kustostva prikazuje cjelokupnu retrospektivu Tariqa Teguije (Gabbla / Inland, 2008., Revolucija Zanj, 2013, Gdje si, Tariq Téguia?, 2015., Bolje Rim nego ti, 2006., Armatura, 1998., Ograda, 2003., Film, sutra / Venezia 70: Future Reloaded, 2013.); zatim filmove Abela Ferrare (Siberia, 2020.), Paula Grivasa (Naša glazba / Sekvenca 23, 2020.), Anne-Laure de Franssu (Sou Hami. Strah noći, 2010.), Alberta i Davida Mayslesa (Orson Welles u Španjolskoj, 1963., Upoznajte Marlona Branda, 1965., Cut Piece, 1965.), Simone Bitton i Catherine Poitevin (Daney / Sanbar, Razgovor Sjever-Jug, 1993.) i druge.

Filmske mutacije započinju kao program za dva kina i dva grada, a zatim se programske aktivnosti šire na cjelogodišnju online platformu, liste za streaming i asamblaž, epizode simpozija u književnom klubu i suvremeno-umjetničkom muzeju za kameru i prijenos uživo te spomenik zapamćene televizije za muzejsku instalaciju. Svaki od tih pet heterogenih oblika zapamćenog filma ima specifični prostor izvedbe i trajanja, a pokreće ih sjećanje na simpozijsku TV seriju Chrisa Markera NASLIJEĐE SOVE (L'Héritage de la Chouette, 1989.), 13 simpozija Athene Noctua, ili kako uloviti svijet u 13 starogrčkih preživjelih riječi izvučenih metodom slučaja.