Profesorica Joanne Cantor ispitala je stotine odraslih osoba te otkrila kako žene koju su gledale film "Psiho" često imaju strah od odlaska pod tuš, dok su glazba i scene iz filma "Ralje" mnogima učinile kupanje i uživanje u moru traumom.

Film iz 1986. baziran na noveli Stephena Kinga, prikazuje klauna koji napada dijete u kupaonici, nakon što je ušao kroz odvod. Profesorica Cantor sa Sveučilišta Winsconsin objašnjava: "Ova scena kod mnoge je djece prouzročila noćne more, i mnoga su izbjegavala kupaonicu nakon toga. Većini njih je strah od klaunova ostao i u odrasloj dobi."

>> Muški filmovi koje će i žene htjeti pogledati

Profesorica je navela pet filmova koji su ostavili najviše posljedica, a to su: Ralje, Psiho, Ono, Strava u Ulici Brijestova te Poltergeist. U filmu "Psiho", redatelj Alfred Hitchcock, stvorio je ozračje strave na inače vrlo ugodnom mjestu - tušu. "Hitchcock je uzeo normalnu dnevnu aktivnost te je unio u nju horor, pokazujući ubojstvo i krv uz intenzivnu glazbu. Mnoge žene iz mojeg istraživanja, a koje su gledale ovaj film, i dan danas se ne osjećaju ugodno pod tušem", dodaje profesorica.

Film iz 1984., "Strava u Ulici Brijestova" rezultirao je mnogim noćnim morama. "Ovo je bio idealan recept za nesanicu, jer je glavni negativac, Freddy Krueger, mogao napadati samo u snovima. Stoga je jedina obrana bila da ostanete budni, a to su mnogi koje sam proučavala i radili."

Neki filmovi plaše različite grupe ljudi. Djecu, na primjer, više plaše razne metamorfoze i čudovišta poput vukodlaka i vampira, dok su odrasli zabrinuti prijetnjom koju predstavljaju vanzemaljci, kao u filmu "Alien" sa Sigourney Weaver. "Premda znamo da čudoviše u tom filmu nije stvarno, ne možemo znati da negdje u svemiru ne postoji nešto slično. Znanost tvrdi kako su mogućnosti postojanja izvanzemaljskog života vrlo izgledne. Također znamo da je fikcija do neke mjere povezana s realnošću, stoga vam takvi filmovi otvaraju malu šansu da se to doista i dogodi."

Filmovi strave i užasa stimuliraju najprimitivnije dijelove mozga poput amigdale, koja priprema tijelo na akciju kada se osjeti prijetnja. "Producenti i redatelji filmova manipuliraju gledateljima. Kada bi smo išli u kino i ne dobili dozu uzbuđenja, vjerojatno se više ne bi ni vraćali", zaključuje Cantor.