« Glazba
objavljeno prije 12 godina i 8 mjeseci
INTERVJU

Filigransko brušenje tajanstvene ‘Lune’

Đana Šegon objavila prvi solo album

Fotografija vijesti
Fotografija vijesti (Belizar)
Više o

kultura

,

Đana Šegon

,

Luna

,

Free Tibet

,

Superneon

Prvijenac nekadašnje pjevačice porečke Kulture, Đane Šegon, i njezinih Superneona, nazvan ‘Luna’, prekinuo je sedmogodišnji pjevački post ove osebujne izvođačice. Od drugog i zadnjeg albuma Kulture ‘Vožnja’ iz 2000. godine, Đanu smo mogli gledati kao prateću pjevačicu Pipsa i kao vokalisticu projekta Free Tibet. Sada je konačno ‘glavna faca’, iako sve veću medijsku pozornost shvaća kao ‘nužno zlo’. Pomalo mračan, sjetan, ali nipošto spor i miran album ‘Luna’, kojim Đana Šegon počinje vlastitim rukama krčiti put zatrovanom hrvatskom glazbenom džunglom, nastajao je pune tri godine.

- Proces je bio dugotrajan, ali to mu nije glavna karakteristika. Srećom, imali smo rješena pitanja gdje, kako i kada... Ali, da, bilo je poput jedne produžene trudnoće i trebao bi mi mali odmor. No, potpuno sam zadovoljna albumom i još ga mogu preslušati od početka do kraja - rekla nam je na početku razgovora Đana, koja je u anale domaće glazbene scene ušla 1999. kada je s Kulturom osvojila Porina.

• Na albumu opisujete neke vaše slike iz života, a izdavač je album proglasio ‘pravim ženskim’, a vas borcem za prava žena...

- Takva tvrdnja možda i može stajati, ali bez naglaska na feminizam. Pjesme su jednostavno napisane iz nekakvog ženskog kuta gledanja na stvari. Veliku smo pažnju posvetili tekstovima i zato smo valjda dobili takvu etiketu. Premda, osim mene, u grupi Superneon vlada čisti testosteron, sami muškarci. Okej, ima i direktnih stvari, PMS-ova, napornih stanodavaca, zlostavljanja... Dakle, ‘ajmo reći da se radi o nekakvom girl-poweru. Superneon je totalno ravnopravna organizacija.

• Dakle, teme su ženske, a autori muški.

- Da, senzibilni su na žensku nutrinu. Nije da sam produbila ženu u njima, to su ljudi koji razumiju svijet i umiju i mogu pisati za ženu.

“Luna ne ‘sjeda’ na prvo slušanje, a i teško ju je staviti u nekakve žanrovske okvire. Taj album jest primarno rock, ali to mu nipošto nije dovoljna klasifikacija.” 

• I vi ste se prvi put okušali kao autor, na ‘Luni’ potpisujete tri pjesme. Je li to bilo mučno iskustvo?

- Da i tresle su mi se gaće. Pisala sam ih dosta dugo. Kad smo vidjeli da će nam nedostajati tekstova, pomislila sam da valjda i ja mogu nešto suvislo napisati. Danas sam ponosna na to.

• Na albumu nema pop-doskočica, u nastojanju za uspjehom ne igrate na dekolte... Jeste li se pripremili za težak put?

- Album smo radili vrlo slobodni, nismo kalkulirali, premda je reakcija ljudi jako bitna. Bilo bi mi žao da prođe nezamijećen. Da, ustvari, ispalo je zbilja da ću imati težak put... Sad bi nam bilo najvažnije da sviramo, da konzumiramo te pjesme. Na probama prebacujemo taj studijski materijal u live verzije i pjesme doživljavamo skroz na jedan drukčiji način, dobivaju neku drugu energiju. Tako da nam je to trenutačna ambicija.

• Je li u planu karijera ili je ovo bilo nešto što ste morali snimiti da biste mirnije spavali?

- Dobro, da, mirnija jesam, izuzetno mi je drago da je to konačno objavljeno. Nisam razmišljala o nekoj računici i zacrtala si karijeru u glavi, bilo mi je važno da se izrazim. Ma... Ustvari, silno sam htjela pjevati. Dobila sam priliku i to je odlično.

• Zašto ste čekali sedam godina?

- Ne znam... Bila sam dosta dugo demotivirana. Kad sam se razišla s Kulturom, ostala sam bez dobrog autora. Možda je tu glavni razlog, bez dobre pjesme nemaš što ni pjevati. Na ‘Luni’ je jedanaest različitih autora, a preko dvadeset izvođača. Superneon je nešto poput kreativne vojske.

• Ipak, svi ti glazbenici imaju svoje bendove. Osjeća li se Đana Šegon ipak samo kao projekt?

- Pa da, možda... Projekt u tom smislu da svi oni imaju matične bendova. Ali ja na sve njih gledam kao na individue, dijamante, koji su u ovom materijalu predstavljali isključivo sebe.

Grupu Superneon predvodi producent Robert Nappholz iz Fali V, benda koji je Đani posudio još tri člana (gitaristu Antu Prgina, basistu Krunu Cvancigera i bubnjara Marija Tarlu). Iz Kawasaki 3P-a tu je gitarist Davor Viduka. 

• ‘Luna’ je ploča kojoj se mora posvetiti dovoljno vremena. Je li danas pametno, u komercijalnom smislu, objavljivati albume koje treba danima istraživati?

- Ne ‘sjeda’ na prvo slušanje, znam. Ta pitanja se tek sad postavljaju, kad je sve gotovo. Je li bilo pametno ili nije... Al’ nekako me nije briga. ‘Lunu’ je teško staviti u nekakve okvire, vrlo je šarena, a rađena je filigranski. Album jest primarno rock, ali to mu nipošto nije dovoljna klasifikacija. Ja na njemu ništa ne bih mijenjala, a ljudi neka odluče.

• Kad niste glazbenica, onda ste turistička djelatnica. Postoji li veza između te dvije Đane?

- Pet mjeseci radim u Poreču, a ostatak sam slobodna. Ta nekakva poveznica između te dvije žene najbolje se osjeća u ‘Sama na plaži’. Ta je pjesma nastala prva i bila je okidač za sve ostalo. Pa eto, turizam ipak ima neke veze s albumom. Znate ono : ‘Mrav je svirao, a cvrčak se zezao’... Ja sam i mrav i cvrčak.

• Godinama ste bili pjevačica  rock-projekta Free Tibet. U Zagrebu ste nastupali često, no otkad su izbili novi sukobi na Tibetu, od vas ni glasa...

- Da, vidiš, zbilja... Free Tibet zapravo više ne postoji 2-3 godine.  Frka na Tibetu počela je  ‘50-e i mislim da mu čak ni ponovno okupljanje Free Tibeta ne bi puno pomoglo. Ali, da, imate pravo.

• Na albumu surađujete s Danijelom Damjanovićem, jednim od osnivača Kulture. Zašto jednostavno niste nastavili pod imenom grupe koja je ostavila traga na hrvatskoj sceni?

- Kultura se razišla mislim ponajviše zbog toga jer smo bili razočarani što nismo mogli živjeti od glazbe. Danijel i ja smo i dalje kreativni dvojac, on je meni napisao pjesmu ‘Male stvari’, a ja ću njemu gostovati na njegovom solo albumu. Tako da je Kultura još uvijek tu negdje. 

Piše: Piše: Marko Podrug
25.04.2008. 01:55:38
Novi komentar
nužno
nužno