Fidel Castro je mogao držati višesatne govore. Znalo se dogoditi da karizmatični revolucionar svoje slušatelje "okupira" petosatnim, čak i sedmosatnim nastupima. Neumorno je kritizirao zakletog neprijatelja, Sjedinjene Američke Države. "Jenkiji nikada neće odustati od kontrole zemlje, vode, rudnika i prirodnih resursa naše zemlje", napisao je u travnju 2012. bivši šef države, vlade, vojske i partije, jedine dozvoljene stranke na Kubi.

Fidel, kako ga nazivaju mnogi Kubanci, već se u mladim danima posvetio socijalizmu i cijeli svoj život se borio za svoje predodžbe pravde i kubanske neovisnosti. Bile su mu omražene industrijske nacije sa svojim kapitalističkim uređenjem.

Od pravnika do pobunjeničkog vođe

Fidel Alejandro Castro Ruz rođen je 1926. u Biránu, na istoku otoka. Neki povjesničari navode 1927. kao njegovu godinu rođenja. Fidel i njegovih šestero braće i sestara odrasli su u blagostanju. Nakon studija prava Castro je postao odvjetnik u Havanni. Njegovi klijenti su, kako se pretpostavlja, bili ponajprije žitelji siromašnijih četvrti. Već kao student Castro je bio politički aktivan i 1952. se kandidirao na parlamentarnim izborima. Ali izbori se nisu održali, jer je Fulgencio Batista, kojeg je jedno vrijeme podržavao i SAD, izveo vojni udar i preuzeo vlast.

Od tog trenutka Castro si je za cilj postavio svrgavanje Batiste. Brzo je oko sebe okupio istomišljenike. Među njima je bio i Ernesto "Che" Guevara. Pokušaji svrgavanja Batiste od strane Castrove vojske pobunjenika 1953. i 1955. nisu uspjeli, te je "Comandante en jefe" morao pobjeći u brda. Volker Skierka, njemački novinar i autor jedne Castrove biografije, o planovima "Máximo Lídera" ("Velikog vođe") za državni udar kaže: "Kada je Castro najavio da će otjerati Batistu, mnogi su pomislili da on nije baš bistar u glavi." Ali onda je uslijedio njegov trijumf, koji ga je u očima mnogih Kubanaca i njegovih pristaša učinio "osloboditeljem". Batisti je preostao samo bijeg. 1. siječnja 1959. Castro je preuzeo vlast u karipskoj državi i od tada ju kontinuirano širio.

I onda je Kuba postala njegova...

Sa svojim socijalističkim planovima Castro je sve više provocirao bijes SAD-a, saveznike je pronašao u "Istočnom bloku", među njima je bila i Njemačka Demokratska Republika (DDR). Po navodima Ministarstva vanjskih poslova u Berlinu, u Njemačkoj je (prvenstveno u bivšem DDR-u) studiralo ili radilo, po procjenama, 30.000 Kubanaca. Sovjetski Savez je Kubi pomagao najprije financijski, a 1962. je Moskva na otoku stacionirala i rakete srednjeg dometa.

SAD je reagirao brzo, ali takozvana "Kubanska kriza" na koncu je ipak okončana bez izbijanja nuklearnog rata. U istoj godini na snagu je stupio američki trgovački embargo protiv Kube koji je znatno opterećivao privredu karipske države. Nakon raspada Sovjetskog Saveza gospodarska situacija na Kubi dodatno se osjetno pogoršala zbog kubanske ovisnosti o Moskvi.

Castro je od početka kontinuirano ulagao u državni sustav obrazovanja i zdravstva kojeg se do danas smatra jednim od najboljih u regiji. Istovremeno je Kubancima uskratio slobodu mišljenja i informiranja, političke je protivnike "trpao" u zatvor, a sa svojim se neprijateljima "beskompromisno obračunavao", kako kaže bivši njemački veleposlanik na Kubi Bernd Wulffen. "Fidel Castro će nam ostati u sjećanju kao čovjek koji je dao zatvoriti stotine ljudi i to samo zbog njihovih miroljubivih političkih aktivnosti", kaže i Maja Liebing, referentica za Kubu u amnesty internationalu. Zbog Castrove politike otok je napustilo nekoliko stotina tisuća Kubanaca.

Za njemačkog financijskog savjetnika Hans-Olafa Henkela, koji je za svoj društveni i gospodarski angažman dobio nebrojena odlikovanja, Fidel Castro je u 60-im godinama prošlog stoljeća bio uzor, zbog njegove neustrašivosti. "Da je on postao demokrat, posvuda u svijetu bi mu dizali spomenike", pretpostavlja Henkel.

Gotovo pola stoljeća na vlasti

Nakon što je teško obolio, u srpnju 2006. Fidel Castro se povlači s čela zemlje, a 2008. je vodstvo Kubom i službeno predao svom bratu Raúlu Castru. Fidel Castro je na vlasti bio 49 godina, nijedan monarh 20. stoljeća nije tako dugo vladao kao on.

Raúl Castro, kojeg je 2008. parlament izabrao za novog predsjednika države i Ministarskog vijeća, a kasnije i za glavnog tajnika PCC-a, počeo je lagano "otvarati" Kubu. U prosincu 2014. SAD i Kuba su, nakon 50 godina bez diplomatskih odnosa, najavili normalizaciju bilateralnih odnosa. U siječnju 2015. kubanska je vlada iz zatvora na slobodu pustila više od 30 političkih zatvorenika - kao dio nove politike približavanja. Fidel Castro nije javno komentirao povijesno približavanje dviju nacija.