Fata se udala za Muju i nakon svadbe se uselila kod njega u kuću, pa prvog jutra siđe u kuhinju i tamo je dočeka namrgođena svekrva s karanfilom iza uha. Pokaže ona Fati da sjedne, natoči kavu i počne:

- Sl'šaj, snajka, da t' kažem ja nešto... vidiš, ja t' 'vako svako jutro sjednem na kafu, pa ako sam dobre volje, zakačim karanfil za desno uvo... al' ako ga zakačim za lijevo, nisam dobre volje i bolje t' je da me ništa ne pitaš!

Fata srkne kavu, digne se i izvadi rakiju iz ormara, natoči jednu i sune, pa sjedne i natoči drugu:

- Vidiš, moja ti ja t' 'vako svako jutro sjednem i drmnem tri-čet'r' rakijice... i zabolje me krasno đe je teb' karanfil...