Interstellar je prije dvije godine još bio u rukama Spielberga, za koga je izvorno namijenjen. Ako su autori priče i scenarija - fizičar Kip Thorne, producentica Lynda Obst i scenarist Jonathan Nolan - jednom imali svoj film koji je trebao ugledati svjetlo dana, onda se Christopher Nolan svakako pobrinuo da Interstellar postane dio njegova životnog projekta.

Nolan je jedan od rijetkih visokoprodukcijskih A+ redatelja (pogotovo kada razmatramo kategoriju blockbuster redatelja) u čijem se djelu može pronaći tematsko-filozofijski kontinuitet raspravljanja o egzistencijalnim problemima i razvijanja idealnoga pristupa tim problemima iz perspektive filmskoga predstavljanja, o čemu će biti više riječi malo dalje u tekstu.

Nasuprot tomu,  Nolan je također i možda jedini koji sa svakim idućim projektom pokušava obuhvatiti sve više i više polemičkoga materijala, što se počelo pokazivati kao mana. Kada je u pitanju Interstellar, u potpunosti se ponovila i dodatno intenzivirala situacija iz The Dark Knight Rises (2012), naime predstavljena nam je tematsko-narativno kolosalna priča koju nije uspio elegantno „sašiti" s filmološko-produkcijskim zahtjevima takva projekta, to jest barem ne u onoj mjeri koja nadskače lako zavedivog prosječnog gledatelja kojima i sam pripadam.

Cijelu recenziju pročitajte na FAK portalu.