"Ti nisi klijent internetskih koncerna, ti si njihov proizvod." Tako je stvar dobro opisao pionir interneta Jaron Lanier. Tu ključnu poruku šalje i naslovnica njegove knjige "Kome pripada budućnost?". U toj knjizi Lanier, prošlogodišnji dobitnik Mirovne nagrade njemačkih nakladnika i knjižara, analizira aktualne trendove u internetskoj ekonomiji. Rezultat je: Trend ide u stilu "Big Data" u smjeru potpunog nadzora i daljnjega komercijalnog izrabljivanja. Facebook taj trend pojačava svojim novim Uvjetima korištenja.

Kad smo kod budućnosti, očekivanjima od budućnosti trguje se na financijskim tržištima.

A ona vrijednost Facebooka procjenjuju na gotovo 200 milijarda dolara, 65 posto više nego prije godinu dana.

Na burzi su očito čvrsto uvjereni da će Facebook vladati velikim dijelom budućnosti.

To im se ne može zamjeriti, jer Facebook je u prošloj godini ostvario dobit od oko tri milijarde američkih dolara: zahvaljujući reklamama. Personaliziranim reklamama. Usmjerenim točno prema određenim klijentima prema osobinama dobivenim preko algoritama Facebooka. Oni su tajni.

Ali, koliko se toga može zaključiti samo na temelju onoga na što korisnici Facebooka kliknu "Sviđa mi se", sredinom siječnja su objavili znanstvenici sa sveučilišta Stanford i Cambridge.

"Sviđa mi se" otkriva osobnost

Američko-britanski tim je razvio algoritam prema kojem nakon analize 100 do 150 klikova na "Sviđa mi se" dođe do pouzdanijih informacija o karakteru nekog čovjeka, nego što ih ima njegov bračni drug. A Facebook nas ne poznaje samo po klikovima na "Sviđa mi se".

Mi na svoj profil stavljamo informacije, fotografije, šaljemo poruke, pišemo o svojim strastima i interesima. Gotovo 900 milijuna korisnika svakodnevno se brinu za to da profili budu stalno aktualni, oko milijardu i 400 milijuna ljudi su najmanje jedanput mjesečno na toj društvenoj mreži.

Facebookovu pohlepu za informacijama ne može zadovoljiti ni ta prilično velika količina osobnih informacija.

Kod Facebooka stupaju na snagu novi Uvjeti korištenja. Najvažnija novina je da Facebook želi znati što korisnici interneta rade i kad nisu na Facebooku. I Facebook želi znati gdje se mi stvarno nalazimo u realnom životu.

Jer, četvrtina korisnika ide na Facebook uz pomoć "pametnog telefona". A što bi imalo veće izglede na uspjeh nego da nas se obasipa reklamama tvrtki koje se upravo nalaze u našoj blizini?

Novim pravilima Facebooka bavio se čak i njemački parlament Bundestag. U Odboru za zakonodavstvo zastupnici i povjerenici za zaštitu osobnih podataka kritizirali su Facebook zbog njegovog načina korištenja podataka svojih korisnika. Ali, Facebook je i ranije pokazivao da je debelokožac kad se radi o takvoj kritici - uostalom, nije ništa drukčiji od Googlea i drugih.

Internetski divovi su navikli da sami određuju pravila za digitalni svijet. Nacionalno pravo ih ne zanima. Korisniku se, istina, uvijek obraćaju s drugarskim "ti", ali za njegovu suglasnost ga ne pitaju. Jedina alternativa je: prestati koristiti te usluge. Što je duže netko bio na nekoj društvenoj mreži, što je više fotografija postavio, što više kontakata tamo ima i njeguje, to će teže biti napustiti mrežu. Kao što će se i ovisnik o drogi teško moći odmaknuti od onoga tko ga drogom opskrbljuje. Ali, na što čovjek mora misliti kad ga se drugarski stavi pred odluku u stilu "jedi ili umri"? Na "Velikog brata".