"Postali smo dublje zainteresirani za ovu temu kada smo pokušali bolje razumjeti na koje načine plakanje pomaže organizmu. Odavna je poznato da se kroz suze oslobađamo tokisina iz tijela i da nam one na neki način mijenjaju stanje što nam pomaže da se nosimo sa stresnim i bolnim situacijama. Zato smo mislili da bi bilo zanimljivo to malo dublje proučiti", kaže za portal PsyPost autorica studije Leah Sharman sa Sveučilišta Queensland. 

U istraživanju je sudjelovalo 197 studentica koje su mogle birati između tužne i emocionalno neutralne snimke koju su trebale pogledati. Oko 50 posto djevojaka koje su gledale tužan video, na kraju su plakale.

Eksperiment je nastavljen podvrgavanjem ispitanica testu na stres, tijekom kojeg su trebale umočiti ruke u hladnu vodu.

Za to vrijeme znanstvenici su im mjerili otkucaje srca, disanje te su im uzeli uzorak sline kako bi im izmjerili razinu kolesterola u tijelu.

Suprotno očekivanjima znanstvenika, ispitanice koje su plakale nisu bile u stanju dulje držati ruke u hladnoj vodi, no mogle su jako dobro regulirati disanje. Razina kortizoola i kod jednih i kod drugih je bila slična.

"Plakanje ne utječe na razinu hormona stresa, ali pomaže tijelu da se smiri usporavajući disanje i regulirajući otkucaje srca", objašnjava Sharman, no i dodaje kako to ne znači da plakanje jednako utječe na sve ljude.

"Plač može odmoći koliko i pomoći. U mnogim situacijama ljudi se srame suza i osjećaju se posramljeno nakon što se rasplaču u javnosti. Ako se i vi tako osjećate, vjerojatno plakanje u vašem tijelu neće izazvati pozitivne promjene i neće učiniti da se osjećate bolje", zaključuje autorica studije.