NATO se mora baviti potpuno novim sigurnosnim stanjem. Novom stvarnošću, novom normalnošću to naziva glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg. Ruski pokušaj da podjarmi Ukrajinu vraća svijet 30 do 40 godina nazad, u vrijeme Hladnog rata, kad su vojni blokovi do zuba naoružani usred Europe stajali jedan nasuprot drugom. Kad agresivni rat ruskog vlastodršca jednog dana završi NATO će Rusiju i njezine saveznike, kao što je Bjelorusija, morati staviti iza željeznog zastora. Ograničavanje, izolacija žarišta opasnosti tada će karakterizirati novi svjetski poredak, koji Zapadu nameće Vladimir Putin.

Veliko pitanje za NATO i globalni Zapad tada će biti: kako se postaviti prema Kini? Izgleda da ta komunistička diktatura ide sličnim putem kao i Putinova Rusija. Prema tomu će ta država, koja bi uskoro mogla postati gospodarski najjača sila na svijetu, isto tako morati biti ograničena i izolirana. SAD i Europa moraju ponovo postati neovisniji o Kini, u kojoj se već desetljećima jeftino proizvodi, u koju se prodaju vlastiti proizvodi i iz koje se uvoze egzistencijalne sirovine. Slijedit će de-globalizacija ili vraćanje unazad međunarodnog umrežavanja, koje se u posljednjih 40 godina htjelo i koje je poticano.

Potrebna nova strategija

Sve to NATO mora uzeti u obzir u svojoj novoj strategiji koja bi trebala biti razvijena do sljedećeg summita u Madridu u lipnju. A sve to će funkcionirati samo ako u Bijeloj kući bude predsjednik koji će i nakon 2025. biti okrenut Europi i transatlantskom savezništvu kao što je to Joe Biden. Čovjek si ne može ni zamisliti što bi se događalo da u SAD-u odluke donosi Donald Trump. Agresija Rusije pokazuje Europi da ona ne može bez Sjedinjenih Američkih Država.

Sankcije protiv Rusije i Bjelorusije ostat će na snazi i nakon kraja rata, za koji se nadamo da će uskoro doći. Cilj mora ostati onemogućavanje djelovanja ruskoga gospodarstva i društva, barem tako dugo dok postoji Putinov sustav. Pred NATO-om su zato sada divovske zadaće. Nije dovoljno prebacivanje nekoliko tisuća vojnika i četiri nova borbena bataljuna u četiri države na istočnom rubu teritorija Saveza.

NATO danas ne bi bio u stanju brzo odbiti snažan napad Rusije na kopnu ili na moru. Pojavljuju se i sumnje funkcionira li danas još nuklearno zastrašivanje, ključni element ravnoteže sila u vrijeme Hladnog rata. Ako u Kremlju vlada netko kome je možda svejedno ako onaj koji prvi upotrijebi atomsko oružje umre kao drugi, onda nuklearno zastrašivanje ne funkcionira.

Hvataj se oružja

Pred NATO-om, EU-om i Zapadom je zadaća ogromnog naoružavanja i jačanja vojski. Prve zemlje, primjerice Njemačka, to su prepoznale i najavile povećanje svojih proračuna za obranu. Sad se mora biti iskren i reći da taj novac mora ići za ponovnu izgradnju teritorijalne vojske, s pješaštvom, tenkovima, topništvom i snažnim zrakoplovstvom. To će biti neizmjerna financijska i društvena zadaća, koja će se odraziti i na svakodnevicu ljudi.

S profesionalnom vojskom, umjereno motiviranom, kao danas, to će teško biti ostvariti. Njemačka i druge države mogle bi biti prisiljene ponovo uvesti vojnu obvezu kako bi stvorile potrebnu vojsku i pričuvu za djelotvorno zastrašivanje. To zvuči kao poziv iz tmurne prošlosti, za koju se mislilo da je nadvladana. Nažalost, to je nova stvarnost. Za NATO je jasno tko je krivac: to je Putinov rat. Zaključak zato može samo glasiti: Putina se mora ukloniti.