Empatija, sposobnost poistovjećivanja s drugom osobom, njezinim stanjima i osjećajima, rezultat je našeg iskustva i odgoja, no u određenoj mjeri na njezin razvoj utječu i geni, pokazalo je istraživanje britanskih i francuskih znanstvenika. 

Otkriće je korak naprijed u razumijevanju autizma. Osobe koje boluju od ove bolesti, među ostalim imaju poteškoća u izražavanju svojih osjećaja, želja, potreba, sposobnosti i problema s kojima se svakodnevno bore, a to se odražava na njihovo ponašanje.

Najveću genetsku studiju o empatiji u kojoj je sudjelovalo više od 46.000 osoba organizirala je kalifornijska biotehnološka tvrtka "23andMe" koja privlači klijente kako bi uz pomoć genetskih testova istražili svoje porijeklo, ali i sklo­nost pre­ma ra­zli­či­tim bo­le­sti­ma.   

U studiji su sudjelovali i znanstvenici s Pasteurova instituta, a rezultate su objavili u časopisu Translational Psychiatry. 

Nema objektivnog mjerila za empatiju, no znanstvenici su studiju bazirali na rezultatima "kvocjenta empatije".

On je rezultat rješavanja upitnika što ga je 2004. izradilo sveučilištu u Cambridgeu. 

Znanstvenici su proučili rezultate upitnika i genome spomenutih 46.000 osoba, analiziravši ih na temelju uzorka sline. Zaključili su da se "empatija djelomično nasljeđuje putem gena". 

"Najmanje desetina varijacije gena povezuje se s genetskim faktorima", rezimirali su u priopćenju Instituta Pasteur. U njemu stoji i da su genetske varijacije koje smanjuju empatičnost povezane s povećanim rizikom od razvoja ekstremne introvertiranosti. 

"Istodobno je novo istraživanje potvrdilo podatak po kojemu žene u prosjeku pokazuju više empatije od muškaraca. No ta razlika ne ovisi o našem DNK, već o utjecaju hormona i socijalizacije", stoji u priopćenju Cambridgea.