David Kirkpatrick (na fotografiji dolje desno), autor knjige  „The Facebook Effect", tvrdi da novi film o mreži svih mreža netočno prikazuje motive za stvaranje te stranice. Olle Agebro je radi čitatelja Metroa popričao s njim o istinama i lažima filma „Društvena mreža".

Gledano iz vaše perspektive, koji je najinteresantniji aspekt priče o Facebooku kojeg Aaron Sorkin (scenarist) i David Fincher (redatelj) nisu uključili u film?

Najvažnija stvar je to što nedostaje Zuckerbergova vizija koju je imao o novom obliku komunikacije koji je omogućio ljudima da međusobno razmjenjuju informacije. Zuckerberg se suočio s problemima s kojima se susretao kao što bi to činio jedna računalni stručnjak, e ne kao da je opsjednut djevojkama i kao da traži osvetu jer su ga odbijale. Nadalje, film uopće ne pokazuje da se shvatilo što Facebook zapravo je. A to ne iznenađuje obzirom da ni Sorkin ni Fincher, kako su sami izjavili, ne koriste Facebook i uopće nisu zainteresirani za njega.

Ja imam sasvim drugačiju sliku o Zuckerbergu od onoga kakvim ste ga Vi prikazali. Što mislite zašto su ga filmaši odlučili prikazati u ne baš dobrom svijetlu?

ČinjenicaFilm „Društvena mreža" („The Social Network") je adaptacija knjige "Slučajni milijarderi: Osnivanje Facebooka, priča o seksu, novcu geniju i izdaji" ("The Accidental Billionaires: The Founding of Facebook, A Tale of Sex, Money, Genius, and Betrayal") iz 2009. godine autora Bena Mezricha.

Mislim da s ga filmaši zaista htjeli prikazati kao slabića, jer to im je odgovaralo za priču. Motivi iza stvaranja društvene mreže koji su pripisani filmskom liku su ti da on želi impresionirati jednu djevojku. Morali su ga učiniti nesigurnim i histeričnim. U stvarnosti mislim da on nema Aspergerov sindrom (autistični poremećaj) iako je sposoban jako se fokusirati i dobro skoncentrirati. U jednu ruku, on je malo distanciran. Ali ljudi s ozbiljnim stanjem kao što je Aspergerov sindrom imaju problema s normalnom komunikacijom, koliko ja znam. Mark uopće nije takav. On ima odlične komunikacijske vještine,  naročito onda kad ih želi koristiti. Šteta je da je Sorkin imao potrebu oslabjeti Marka kako bi se zadovoljila priča. Postoje mnoge stvari u filmu koje su istinite i s kojima je korisno poistovjetiti se. Ali Zuckerberg iz filma vjerojatno ne bi mogao biti dovoljno fokusiran niti dovoljno motiviran da stvori nešto fantastično poput Facebooka. On bi bio previše zaokupljen borbom s vlastitim demonima.

Film pretpostavlja da je pravi razlog stvaranja Facebooka to što su Zuckerberg i (suosnivač stranice) Eduardo Saverin željeli upoznavati djevojke. No koji su pravi razlozi?

Kao što je i sam Zuckerberg rekao na ovotjednoj konferenciji na Stanfordu, „njemu se sviđalo izrađivati stvari". Imao je gomilu ideja o tome kako se svijet mijenja i postaje sve transparentniji što je u konačnici ljudima olakšalo razmjenu informacija. Nakon donošenja tih zaključaka, on je dobio veliku želju eksperimentirati s računalnim softverom koji bi spomenute aktivnosti omogućio preko interneta. Facebook je bio negdje šesti servis kojeg je stvorio te godine na Harvardu i to s istim ciljevima. Facemash je upotrjebljen u filmu jer je Sorkin Zuckerberga htio prikazati kao mizoginistu koji se htio osvetiti djevojci po imenu „Erica Albright" koja ga je nogirala (ta osoba u stvarnosti uopće ne postoji, kao što nikada nije postojala ni takva ljubavna veza. Zuckerberg je većinu vremena o kojem film govori već bio u vezi).