Uspjeh je relativna i subjektivna kategorija, jer svatko od nas ima svoje standarde prema kojima odlučuje o tome, no kako do njega - to je druga priča.

Savjeta je pregršt, no svi nekako zvuče površno, a sad kad je analizirano najduže istraživanje na tu temu u svijetu, Harvard Grant Study koja je započela 1938. i traje i dalje, pokazalo da su dvije stvari presudne - ljubav i radna etika. 

Prema iskustvima 724 uspješnih ljudi koji su bili dio studije, među kojima je bio i budući predsjednik SAD-a John Fitzgerald Kennedy, najbolji način za razviti radnu etiku kod mladih ljudi su upravo sitni kućanski poslovi koje su obavljali u djetinjstvu. No, je li to uvijek tako i tako lako?

'Nemoguća misija ipak vrijedna truda, vremena i živaca'

"Kad zamislim dijete koje pomaže u kućanskim poslovima - u teoriji mi se čini odličnim, poticajnim i poučnim. U praksi ovog današnjeg brzog načina života, još ako su oba roditelja zaposlena, to se čini kao gotovo nemoguća misija. Ali, itekako vrijedna truda, vremena i živaca", objašnjava Petra Matković, psihologinja i praktikantica Gestalt psihoterapije iz Savjetovališta Soba O.

Djeca koju uključujemo u kućne poslove i životne obveze uče puno više od same vještine metenja, pranja ili slaganja stvari. "Kroz takve aktivnosti oni postaju korisni i ravnopravni članovi obitelji, stječu osjećaj odgovornosti, svrhovitosti i važnosti."

Nije svaki trenutak pravi trenutak

Sigurno ste nekad bili u situaciji da ste zbog žurbe rekli djetetu da ćete ipak vi to napraviti jer nemate vremena. Ili je dijete odlučilo da danas ipak ne bi htjelo odložiti tanjur nakon ručka u perilicu. Probajte smireno i uz puno strpljenja ipak pustiti dijete ili objasniti mu kako bi bilo u redu da izvrši svoju obvezu. 

"Ukoliko dijete uključimo u obveze rano, primjereno razvojnoj fazi, kroz igru i uz ohrabrenja (bez kritika i požurivanja) to kasnije u životu može stvoriti izvrsne temelje. Takvi temelji mogu se odraziti na koncentraciji, pažnji, osjećaju odgovornosti, kreativnosti, boljem savladavanju novih vještina, radnim navikama, pa sve do boljeg samopouzdanja i osjećaja pripadnosti. U svakom slučaju, primaju realniju sliku svijeta i načina na koji život funkcionira ", kaže psihologinja Petra Matković ipak naglašavajući da to ne znači da ćete djetetu dati da čisti pod dok je vani prekrasno vrijeme i njegovi prijatelji su u parku s loptom.

Što je važno da roditelji rade:

• odvagnu trenutak i način na koji uključuju dijete u kućne posove
• prate interese djeteta i potiču ono što dijete voli raditi
• primjećuju trud (unatoč manje blistavim rezultatima)
• skupe dovoljno strpljenja da sam proces postane važniji od cilja